Zanimljiva rasprava povela se na Redditu ovih dana gdje se jedan Srbin iz Hrvatske požalio kako ne može pronaći djevojku zbog svoje nacionalnosti. Inače je rođen u Hrvatskoj no srpskog je podrijetla, školovao se u Karlovcu i Zagrebu te trenutačno živi u Zagrebu.
- Srbin sam iz Hrvatske i ovu temu pokrećem jer je moja bivša djevojka konstantno slušala kritike zbog moje nacionalnosti, što je na kraju dovelo do toga da je morala ići na psihoterapiju. Prekinula je vezu i iskreno se nadam da se nikada više neće suočavati s takvim problemima, jer je generalno divna osoba. Ne zamjeram joj što nije napustila svoju obitelj zbog mene, jer sam svjestan povijesti i rana koje postoje (znam, prava ljubav ne gleda naciju, ali nisam ni ja želio da joj zamjeraju moju nacionalnost koju nisam birao, pogotovo kad nešto krene krivo) - napisao je pa pojasnio svoje porijeklo:
- Srbin sam uskočkog porijekla (kažem uskočkog jer su mi preci prije 500 godina došli pred Turke), rodom iz Gorskog Kotara, školovan u Karlovcu i Zagrebu, lojalan građanin bez ikakvih problema s državom u kojoj živim. Štoviše, zadovoljan sam unatoč brojnim izazovima i problemima. Također, želim napomenuti da "Delija" u mom imenu nije vezano uz Crvenu zvezdu, već je titula mog pretka. Ne čitam neprovjerene medije čim se probudim, ne pijem kave s Pupovcem, moji nisu rušili balvane, nismo bili dio "Krajine", a sa susjedima Hrvatima iz okolnih sela (koji su većina u regiji) i Slovencima nemam nikakvih problema. Naprotiv, odnosi su odlični – idemo jedni drugima na slavlja, mi njima "Faljen Isus", oni nama "Pomoz' Bog", ali se ipak ne miješamo previše.
Bivša nije jedina osoba koja mi je dala do znanja da je problem moja nacionalnost (njoj osobno nije smetalo, ali njezina obitelj me demonizirala kao da sam ja osobno bacao bombe na Zagreb), što je dovelo do toga da je rekla "ne mogu više". Njezina baka me često oponašala i govorila kao da pričam poput nekog stereotipnog Beograđanina iz devedesetih, što nije istina. Isto tako, Srbi ponekad misle da svi u Hrvatskoj govore izraze poput "Hej škvadra, idemo dečki, samo da prošetam psa prije pivice".
Nedavno sam izašao na večeru s jednom zagrebačkom studenticom, Hrvaticom iz Bosne. Sve je bilo odlično dok nisam bez razmišljanja spomenuo da idem na slavu (svetac zaštitnik obitelji kod Srba, obilježava se gostoprimstvo i slavlje). Tada je došlo do nagle promjene – "Što je slava?", "Čekaj, ti si Srbin?", "Zašto mi nisi odmah rekao (prezime mi doslovno govori da sam Srbin)?", "Moj je tata bio u ratu, ubio bi me da zna da sam s tobom izašla." Tada mi je bilo jasno da priče nema. Ostali smo u kontaktu, ali stvari su jasne i nema od toga ništa.
Generalno, nikada nisam imao problema zbog prezimena, vjere ili običaja, ali čini mi se da je ovo velik izazov jer nemam namjeru tražiti djevojku prema njezinom porijeklu. Srbi imaju svoje gotovo getoizirane zajednice, a ja nemam namjeru redovito odlaziti iz Zagreba u lička ili slavonska sela u potrazi za djevojkom.
Da ne duljim – koliko je ovo zapravo često? Pitanje nije samo o vašem mišljenju, nego o situaciji u obitelji – koliki je problem ako dovedete Srbina ili Srpkinju u kuću? Ako ima još Srba ovdje ili onih u miješanim brakovima, volio bih čuti vaša iskustva. I da, za Srbe i Srpkinje koji možda nalete na ovaj tekst – ne slušajte senzacionalističke medije poput Informera ili Blica. Radim normalan posao, voditelj sam podružnice, imam normalan društveni život, nosim naš krstić oko vrata, ali ruku na srce, svi znamo da bi i u Srbiji bilo problema da se netko poput Ante ili Jure dovede u srpsku obitelj - napisao je nakon čega su mnogi komentirali njegovu objavu.
- Srbe iz Hrvatske ne vole ni Hrvati ni Srbi, kažem ja kao Srpkinja iz Hrvatske. Imala sam možda sreću, ja sam u miješanom braku, njegovi nisu baš u početku sretni, dok me nisu upoznali, poslije su i više nego ok, dapače, boljeg svekra i svekrvu nisam mogla tražiti. Ne skrivam porijeklo, ako netko pita, odgovorit ću iskreno, ali s obzirom kakvih sam se razgovora naslušala na poslu, rekla bih da uopće ne znaju da sam Srpkinja - komentirala mu je jedna korisnica Reddita.
- Nisam mogla ni pročitati do kraja, da budem iskrena. Ja, Hrvatica, rođena u Vukovaru, unuka, kćerka i nećakinja svih muškaraca u obitelji koji su bili u logoru, minskom polju i sl., nikad nisam čula ni jednu jedinu ružnu riječ za svog supruga koji je rođen u Beogradu. Njegovi žive u Srbiji. Moji su svi do jednog religiozni, idu na mise, ali nisu ni zucnuli kad sam rekla da neće biti crkvenog vjenčanja. Doduše, znali su da nije zbog njega takva odluka, jednostavno zato što ni sama nisam religiozna. Ne znam što reći, majke mi. I moji su toksični često, ali barem nisu zli. Žao mi je što ste to morali proći. Žao mi je što ona ne vidi kakvi su to "ljudi" - napisala mu je druga, a mnogo je onih sa sličnim problemima:
- Frendu starci cijeli život kukaju "samo nemoj da je Srpkinja" i evo ga već tri godine je u sretnoj vezi sa Srbinom. Naravno da ne znaju. Ne znam što bi bilo kobnije, to da je gej il to da je zet iz Novog Sada. Moji recimo ne bi imali ništa protiv. Jednostavno ne gledaju na taj način na ljude.
GALERIJA Ruglo usred grada: Nekada je bila simbol Zagreba, a danas se u njoj mogu snimati filmovi apokalipse
Otvori KEKS Pay
Tko ovo smišlja majke ti