Prema posljednjim podacima DZS-a iz 2023., te se godine iz Hrvatske odselila 39 218 osoba, od čega je gotovo 70% posto bilo hrvatskih državljana, a najviše onih u kasnim dvadesetima. Zabrinjavajuća je činjenica da velik broj mladih ipak odlučuje krenuti „trbuhom za kruhom“ u druge zemlje Europe i svijeta, tražeći nove mogućnosti za obrazovanje, posao i kvalitetniji život. Jedan korisnik Reddita upitao se koji su razlozi za ostajanje, jesu li to “osjećaj pripadnosti, zajednice, nemogućnost promjene okoline, monotonost života” ili nešto deseto?
“Ne želim do kraja života biti strankinja, polu-egzotični komad mesa, vječno građanin drugog-trećeg reda koji valja samo dok je radnička klasa. Uostalom, RH je moja domovina, druge nemam, ako nećemo ostati, tko će?”, istaknula je jedna komentatorica, a odbojnost prema osjećaju nepripadanja potvrdili su i ostali. “Nije mi loše, a nije mi ni sila negdje biti uvijek stranac” rekao je jedan korisnik, dok je drugi dodao “radije ću radit 20% više i bit kod kuće među svojim ljudima, nego malo lakše zaraditi za npr. uredan auto, ali zato sam u tuđoj zemlji.”
Comment
byu/SatoshiNamakoto from discussion
inaskcroatia
Više je komentara istaknulo blizinu mora, što je luksuz koji si stanovništvo mnogih europskih gradova u unutrašnjosti ne može priuštiti. Jedan korisnik jednostavno je odgovorio da ne odlazi jer ima luksuz reći “ma ne da mi se danas na more”, dok je drugi napomenuo da živi na udaljenosti od pet minuta do mora prolazi pored njega svaki dan i razmišlja “kako drugi skupljaju godinu dana da dođu 5 dana negdje gdje ja odem poslije posla.”
Još jedan element života koji se ponavlja kroz komentare je sigurnost. “Sigurnost je dosta podcijenjena stvar. U puno europskih gradova nije bas najsigurnije hodati sam navečer” kaže jedan redditor, dok drugi dodaje da je visoka razina sigurnosti posebno važna “ako si cura ili imaš obitelj”. Uz to, način života karakterističan za Hrvate nešto je što velik broj njih drži upravo ovdje. Komentari su dodali da ih drži “ispijanje kave, toplina ljudi, osjećaj pripadnosti”, činjenica da su “međuljudski odnosi bliži, manje se putuje na posao, više se uživa u hrani”, a neki su jednostavno dodali “ugodan laganini život u maloj sredini s predivnom prirodom”.
Međutim, možda najvažniji razlog za ostanak, prema mnogim sudionicima rasprave, jest blizina i veza s obitelji i prijateljima. „Tu su mi obitelj, prijatelji, posao i stvari koje me zanimaju. Iz moje perspektive, pitanje je zašto bih išao van osim ako me neka stvarna, teška potreba ne tjera,“ zaključio je jedan od komentatora. “Bitno nam je da su svi računi podmireni, djeca nisu gola, gladna ni smrznuta, nekad si priuštimo nešto više, blizu su prijatelji i rodbina i na svome smo” objasnio je jedan korisnik, a jedna komentatorica priznaje- “ovdje su mi obitelj i prijatelji, nema šanse da bi vani ikad stvorila ovaku mrežu ljudi koji su mi podrška.”
Svuda pođi, kući dođi. Sve što su ljudi u tekstu nabrojali i još više. Dok ne odeš vani ne znaš koliko je dobro ovdje. Uostalom nije bogat onaj koji puno ima nego onaj kome malo treba. Malo mi za sriću triba 🎵🎶