Drago Renar, 56-godišnja žrtva razbojnika, živio je u jednosobnom stanu na prvom katu u Aleji Ruža u zagrebačkoj Dubravi. Susjedi kažu da se tu sa suprugom, navodno medicinskom sestrom, doselio prije nekoliko godina. Djece nisu imali. Pokojnog Renara u Aleji Ruža opisuju kao mirnog čovjeka.
Nikada, vele, s njim nije bilo problema, njega i suprugu znali su više iz viđenja, ali uvijek su se pozdravljali. U kvartu, koliko znaju, nisu imali nikoga od obitelji. Susjedi kažu da su živjeli povučeno pa misle da u zgradi nisu imali bliske prijatelje.
-Drago se nikome nije miješao u život. Strašno je to što se dogodilo, još ne možemo vjerovati govorili su. Po prijateljima koji su izašli iz zgrade, Renarova udovica poručila nam je da želi malo privatnosti. U zaštitarskoj tvrtki "Sokol Marić" Drago Renar bio je zaposlen posljednjih osam godina.
Prije no što je premješten na osiguranje Fine, radio je kao zaštitar iste tvrtke u Croatia osiguranju. Kad smo ga premještali na novo radno mjesto, korisnici naših usluga u Croatia osiguranju bili su žalosni što odlazi od njih kaže Zlatko Marić.
Stipo Mušan, 43-godišnjak čiji život liječnici Klinike za traumatologiju nisu uspjeli spasiti unatoč nadljudskim naporima, bio je rastavljeni otac 15-godišnjeg sina. U "Sokolu" je radio dvije godine i četiri mjeseca.
-Imao je odlične ocjene, a da je bio jako dobar radnik govori i to što smo mu povjerili posao čuvanja rekao je Marić. Prije no što se zaposlio u "Sokolu", Mušan je osam godina radio u pečenjari na Pešćenici. Na toj je adresi, iako tamo nije živio, bio i prijavljen. Prijatelji koje smo tamo zatekli nekoliko sati nakon pucnjave bili su šokirani kad su čuli što se dogodilo.
Mjesečna plaća dvojice zaštitara za posao koji su obavljali bila je prosječna plaća tvrtke i iznosila je oko 3800 kuna, kaže njihov poslodavac.
