Ova nastava počinje i završava bez školskog zvona. Kamere na prijenosnim računalima učenika uglavnom su isključene. Netko na profilnoj slici ima tek ime, netko lik iz animea ili računalne igre, a netko – samo slovo na crnoj pozadini. Maljevičev "Crni kvadrat", koji je sam umjetnik nazivao potpunim raskidom s tradicionalnom umjetnošću, u ovim Zoom pozivima, naprotiv, postaje most. Iza crnih kvadratića djeca su na privremeno okupiranim područjima Ukrajine (TOT), koja su se vratila iz škole u kojoj su učila drugu povijest i pjevala drugu himnu.
Trenutačno, prema procjeni ukrajinske vlade, na okupiranim područjima živi oko 1,6 milijuna ukrajinske djece. Od tog broja, u ukrajinski obrazovni sustav u ovoj školskoj godini uključilo se više od 44 tisuće, a u prethodnoj godini 56 tisuća učenika. Ove podatke iznijela je prosvjetna pravobraniteljica Ukrajine Nadija Leščik, službenica zadužena za zaštitu prava u sferi obrazovanja, u intervjuu za Ukrinform.
Prema njezinim riječima, glavni čimbenik smanjenja ovog broja jest sigurnost. Svakim danom iskazivanje bilo kakvog proukrajinskog stava na okupiranim područjima postaje sve opasnije. Olga je učiteljica iz grada u Zaporiškoj oblasti koji je trenutačno pod ruskom okupacijom. Svoju priču podijelila je s organizacijom The Reckoning Project (TRP) koja dokumentira svjedočanstva o kršenju ljudskih prava i međunarodnim zločinima. Godine 2022. žena je uspjela napustiti okupaciju, a 2024. priključila se programu pedagoškog patronata, koji je posebno kreiralo ukrajinsko Ministarstvo obrazovanja i znanosti kako bi pomoglo djeci na okupiranim područjima Ukrajine da steknu obrazovanje prema ukrajinskim standardima. Program predviđa individualni pristup učenju, što uključuje zasebne rasporede sati i modificirane nastavne programe, a najvažnije – maksimalno pridržavanje sigurnosnih pravila.
Olga priča da su do 2024. godine roditelji školaraca uspijevali ne slati djecu u škole na okupiranim područjima, već su ih poučavali kod kuće. Roditelji su to činili kako bi očuvali vezu djece s Ukrajinom i ukrajinskom kulturom te izbjegli njihovu jezičnu i kulturnu indoktrinaciju od okupacijskih vlasti, koje su školske učionice ispunile ruskom simbolikom i Putinovim portretima.
Ali skrivanje djece kod kuće postajalo je sve opasnije. "Zastrašivali su. Okupatori su imali popise sve djece s adresama. Išli su po stanovima, govorili da će djecu prisilno oduzimati iz obitelji, a roditelje lišavati prava", priča učiteljica.
Kaže da su joj poznati slučajevi u kojima su roditelji čak bili i zatvarani na neko vrijeme, pod optužbom za ono što oni nazivaju "podrškom nacističkom režimu Ukrajine", a nakon puštanja bili su prisiljeni javljati se u okupacijsku komandanturu kao nepouzdani. "Čak su i neki susjedi prijavljivali, govorili bi: 'Oni tamo skrivaju dijete.' Ne znam što su za to dobivali. To je poput staljinističke represije i 'neprijatelja naroda' u 1930-im godinama", kaže ona.
O pritisku na obitelji koje odbijaju slati djecu u ruske škole izvještavale su i međunarodne organizacije za ljudska prava. "Ruske vlasti i njihovi posrednici kažnjavali su učenje na daljinu ili poučavanje prema ukrajinskom programu te su prijetili roditeljima novčanim kaznama, oduzimanjem skrbništva nad djecom i uhićenjem ako ne upišu svoju djecu u 'ruske' škole ili ako njihova djeca budu učila prema ukrajinskom programu na daljinu", stoji u izvješću Human Rights Watcha iz lipnja 2024. godine.
Druga dobro dokumentirana metoda nametanja ruskog obrazovanja jest pritisak radi dobivanja ruske putovnice, bez koje postaje nemoguće legalno boraviti na privremeno okupiranom području, kao i samostalno otići ili odvesti dijete liječniku. Olga trenutačno živi u Zaporižju. Danju predaje u razredima za djecu čije su obitelji uspjele napustiti privremeno okupirana područja, a navečer stupa u kontakt s djecom koja su pod okupacijom. Da nije otišla, kaže, Federalna služba sigurnosti držala bi je "na udici", kao i sve učitelje. "Oni imaju sve kućne adrese. Mogu doći bilo kada, provjeriti tehniku. A ako, na primjer, nađu instaliran VPN na računalu, to im je poput crvene krpe", kaže Olga.
Upravo se putem VPN-a odvija komunikacija s učenicima pod okupacijom. Ministarstvo obrazovanja Ukrajine izradilo je posebne preporuke za odrasle i djecu o tome kako ga sigurno koristiti, primjerice, koje preglednike ili aplikacije bolje je ne otvarati na svom računalu. Unatoč tome, opasnost ostaje, priča učiteljica. "Divim se roditeljima koji imaju hrabrosti nastaviti školovati djecu u ukrajinskim školama, ali još više – djeci", dijeli učiteljica. "Oni to moraju skrivati čak i od kolega iz razreda: nikad ne znaš tko ih može prijaviti okupatorima."
Kaže da učitelji od djece ne zahtijevaju stalnu prisutnost, video pa čak ni glasovnu komunikaciju. Dijete može jednostavno napisati u chatu "+", dajući do znanja da mu je materijal jasan. Ali najstrašnije je, dodaje Olga, kada dijete napiše "došli su nam" i nestane. "Tada samo sjedim i čekam. Ali kada se vrati i napiše: 'Sve je ok, to je baka, možemo nastaviti', to je za mene najveća radost." Jedan joj sedmaš piše "4.5.0". To je kôd ZSU-a (Oružanih snaga Ukrajine) koji znači "sve je mirno". "To je naša mala pobjeda, od kojih se sastoji ona velika", kaže ona.
"Moja majka živi u inozemstvu. Kada je saznala da moje dijete pod okupacijom nastavlja tajno učiti u ukrajinskoj školi, rekla je da sam loša majka, da se ne brinem o kćerinoj sigurnosti. A ja joj samo želim dati nadu u budućnost, kakve pod okupacijom nema", kaže Irina, majka šestašice, koja nije mogla napustiti okupaciju na početku invazije jer je dijete bilo teško bolesno. A kasnije se nije usudila jer se bojala da neće proći "filtraciju", ponajviše zbog toga što njezin brat služi u ZSU.
Prema podacima međunarodnih organizacija, ukrajinske vlade i intervjua koje je dokumentirao TRP, civili koji pokušavaju pobjeći s okupiranih područja često su podvrgnuti filtraciji – posebnom postupku ispitivanja i provjere dokumenata i društvenih mreža, koji može biti popraćen nasiljem. Među ostalim, u izvješću Human Rights Watcha navodi se da su tijekom filtracije neki ljudi podvrgnuti "mučenju ili drugim vrstama okrutnog postupanja, uz prisilne nestanke tijekom držanja u pritvoru".
Ostajući pod okupacijom, Irina je odlučila da će kći nastaviti učiti u ukrajinskoj školi. "Kako sam mogla drugačije postupiti ako moje dijete dođe i kaže: 'Mama, ja neću pjevati rusku himnu, mogu li samo otvarati usta, a u sebi pjevati ukrajinsku?' To je dijete od 12 godina! Ona ima svoje želje, svoje prosudbe. Kako sam mogla drugačije postupiti, kada ujutro čitam koliko je ljudi poginulo noću u Ukrajini od ruskog granatiranja, a danju dijete u školi mora slušati o 'herojima SVO-a' (specijalne vojne operacije) koji lansiraju sve te rakete?" – pita se ova žena.
Priča da su na 9. svibnja, koji se u Rusiji obilježava kao Dan pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu, djeca bila prisiljena pisati pisma ruskim vojnicima koji sudjeluju u ratu protiv Ukrajine te pjevati himnu SSSR-a. Kao i drugi roditelji, Irina objašnjava da kći uči online prema ukrajinskom programu, čak i uzimajući u obzir sve rizike, i zato da bi kasnije imala mogućnost upisati se na ukrajinsko sveučilište.
Ihor je otac koji živi na okupiranim područjima. Priča da su isprva okupacijske vlasti pokušavale zainteresirati roditelje da ostave djecu u školama u kojima se uvodio rusificirani sustav obrazovanja; okupatori su čak nudili i novac. Ali što je išlo dalje, to su se više služili prijetnjama i prisilom. Muškarac kaže da su obiteljima stizale poruke na telefon s prijetnjama da će, ako ne daju dijete u školu, otac biti mobiliziran u rusku vojsku ili će dijete biti oduzeto obitelji i poslano u dječji dom u Rusiji. Također priča o opasnosti od susjedskih prijava. Ihorov sin, kojemu je 13 godina, ide u redovnu školu, a navečer uči prema ukrajinskom programu online. Isprva je njegova majka bila protiv – bojala se – ali je kasnije ipak pristala.
"Ja sam osoba s invaliditetom, mene Rusi neće mobilizirati u svoju vojsku, ali što ću kada sin napuni 18, a rat još bude trajao? Sada ima 13. Isprva su u školi samo zamijenili simboliku, jezik nastave, udžbenike, a sada redovito dolaze vojnici. U izvannastavno vrijeme. Pokazuju djeci opremu, oružje, dronove, kojima ubijaju Ukrajince. Govore da je čast ulazak u njihovu 'Junarmiju' (Sveruski dječje-omladinski vojno-patriotski pokret u kojem su djeca izložena militariziranom odgoju, nap.ur.)", kaže muškarac. Dodaje da se učiteljica koja predaje online divi njegovoj hrabrosti. "Nisam ja hrabar otac. Bojim se svaki dan, ali želim da sin živi u slobodnoj Ukrajini. I da se ne boji", kaže muškarac.
*Imena roditelja i učiteljice u materijalu izmijenjena su radi sigurnosnih razloga.
FOTO Dodjelom nagrada počeli Marulićevi dani. Evo tko je bio!
Otvori KEKS Pay
