Nije normalno svaki ustavnopravni prijepor pretvarati u politički pa je onda stav "naših" stav neovisnih i stručnih ustavnih sudaca, a stav "njihovih" politički stav motiviran potrebom za ugađanjem onima koji su ih birali. Iako su ih birali i oporba i vladajući dvotrećinskom većinom. Uostalom, Ustavni sud je u Baškoj Vodi odredio ponavljanje izbora koje je dobio HDZ-ov kandidat pa je i u povodu spornog glasačkog listića u Zadru prvo u punom sazivu usvojio žalbu SDP-a radi kontrole nevažećih glasačkih listića, a nakon toga u ponovnoj proceduri ustavni suci su se podijelili 7:6 jer su različito tumačili je li sporni tekst kojeg je birač nadopisao na glasačkom listiću utjecao na valjanost listića na način da se zbog toga ne može ili može sa sigurnošću i nedvojbeno utvrditi za koga je glasao. Kao protuargument spominje se primjer zadarskog listića s križićem koji je proglašen nevažećim unatoč suprotnoj praksi Ustavnog suda, ali o tom predmetu Ustavni sud se još nije izjasnio. Ako se politizira način odlučivanja ustavnih sudaca onda je legitimno postaviti i pitanje jesu li ustavni suci koji su u Ustavni sud došli na prijedlog oporbe na čelu sa SDP-om, u konkretnom predmetu po žalbi SDP-a upravo zbog toga zauzeli stav koji ide u prilog političkih interesa zadarskog SDP-a. Dok su ti suci kod svojih navijača dobili auru svetaca. Kuda to vodi? Isključivo jačanju nepovjerenja u instituciju.
Nije dobro što, sudeći po dociranju u obrazloženjima izdvojenih mišljenja, njihovi potpisnici, dojam je, uživljavaju u tu ulogu u kojoj ih vidi njihova navijačka skupina. Zbog toga i izdvojeno mišljenje sudaca o zadarskom listiću s škrabotinom, trpi prigovor nepotrebnog viška tumačenja i riječi s kojima se forsira stvaranje javnog dojma o podjeli ustavnih sudaca na "mi i oni". Što ne priliči intelektualnom i akademskom habitusu ustavnih sudaca. Ne čini se da su kadrovska osvježenja donijela nešto novo, već štoviše samo su produbila rovove, pa su uz Andreja Abramovića, Lovorku Kušan i dr. sc. Gorana Selanca sada i Sanja Bezbradica Jelavić, prof. dr. sc. Biljana Kostadinov i izv. prof. dr. sc. Maša Marochini Zrinski. Dojam je da se pod svaku cijenu inzistira na konfrontaciji, galvanizaciji odnosa među ustavnim sucima, a što se onda preljeva i izvan zidova US-a.
Tako je šestero sudaca posve nepotrebno u izdvojenom mišljenju imalo potrebu istaknuti i svoje neslaganje s primjenom postupovnih jamstava u izbornim predmetima iako to uopće nije bilo pitanje u slučaju glasačkog listića iz Zadra. Ali, za prof. dr. sc. Đorđa Gardaševića kao ustavnopravnog stručnjaka, to kako Ustavni sud računa rokove još je važnije, kako je jučer prokomentirao na Facebooku, od "hypea oko toga kako tretirati valjanost glasačkog listića". Uz priloženi taj dio mišljenja šestero sudaca postavio je pitanje: "Kako Ustavni sud preinačuje odredbe Ustavnog zakona o Ustavnom sudu?". Riječ je o odredbi temeljem koje je Ustavni sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati "od dana njezina primitka". Šestero sudaca tumači da se taj rok treba računati "od dana i sata u kojem je žalba primljena". Iako UZUS ne navodi "i sata", te je stalna praksa US-a u nizu saziva pa i u prošlome u kojima su bili Abramović, Kušan i Selanec, da se taj rok računa od početka sljedećeg dana, odnosno "čak od trenutka kada je Ustavnom sudu dostavljen neki materijal koji je zatražio od izbornih tijela", kako naglašava njih šestero, od kojih je troje osam godina o tome šutjelo, a nismo čitali ni radove profesorica na tu važnu temu. Ali, o tome jest u knjizi "Postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske" na 314. stranici pisao akademik Davor Krapac navodeći da se rok za Ustavni sud računa "od dana primitka" pa nastavlja "osim ako je riješio da mu za odluku trebaju isprave ili materijali izborne administracije odnosno izvidi o počinjenim nepravilnostima, kada taj rok počinje teći od dana primitka zatraženih materijala.". Akademik Krapac je i izvan granica RH bio uvažavan kao ekspert za procesno pravo i to u najosjetljivijem, kaznenom pravu.
Šestero sudaca pak svoje neslaganje s takvim tumačenjem ilustriraju primjerom: "ako je žalba zaprimljena u ponedjeljak, a Ustavni sud je zatražio dodatno očitovanje od izbornih tijela u utorak navečer, rok od 48 sati počinje teći u srijedu u ponoć. I tako iznova sa svakim novim očitovanjem na zahtjev Ustavnog suda". To zvuči polemično, iako ne znamo za takve serijske zahtjeve US-a. Pri tome su propustili dodati da će rok početi teći u srijedu u ponoć ako im izborno tijelo tijekom srijede dostavi očitovanje. To bi onda po njihovu računanju roka značilo ako US žalbu dobije u ponedjeljak u 15 sati pa u utorak navečer zatraži očitovanje koje im izborno tijelo dostavi u srijedu u 15.30, onda bi istekao 48-satni rok za odluku US-a. Tako bi onda izborno tijelo odugovlačenjem s očitovanjem moglo manipulirati s rokom za Ustavni sud. Osim toga, zakonodavac je u članku 129. Zakona o lokalnim izborima precizirao da se prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja podnosi "u roku od 48 sati računajući od isteka dana kad je izvršena radnja na koju je stavljen prigovor", dok za ostale 48-satne rokove ne koristi tu precizniju formulaciju već samo "od dana". Znači li to da bi onda i 48 satni rok za žalbu protiv rješenja izbornog povjerenstva iz članka 131. istog zakona trebalo računati od sata, a ne kako piše u zakonu "od dana primitka pobijanog rješenja". Bi li i to bilo u korist žalitelja?!
Zanimljivo je u kontekstu "svrstavanja" da prof. Gardašević sugerira da Ustavni sud, dakle većina "preinačuje" odredbe UZUS-a, premda ta opaska zapravo pristaje tumačenju šestero sudaca. U prilog tome i Gardaševićeva kolegica izv. prof. dr. sc. Ana Horvat Vuković komentirala je kako "ne bi tako spremno zaključila – kao manjina – da je dosadašnji odabir bio neodrživ". Napominje i da je opće pravilo kaznenog, građanskog i upravnog prava koje se primjenjuje supsidijarno čim nema posebnog ustavnog postupovnog prava, da se rokovi računaju od isteka nultog dana. Doduše, dodala je "Zanimljiv problem, ali sa zaista uvjerljivim argumentima na obje strane", dok je za produženje roka u slučaju traženja dodatne dokumentacije navela da je "definitivno bez ikakvog temelja". Točno je da nema precizne odredbe koja bi regulirala tu situaciju ali smislenim i svrhovitim tumačenjem izborne procedure desetljetna praksa Ustavnog suda nameće se kao jedino logična. U svakom slučaju toj raspravi "iz vedra neba" nije bilo mjesta u zadarskom slučaju.
Otvori KEKS Pay
