Ideja da se spektakl otvaranja Olimpijskih igara preseli na rijeku u središtu Grada Svjetla je – genijalna! No, na koncu, u očima stotina šokiranih milijuna sve se pretvara u Satirikon na Seini, na kojem su sportaši samo statisti na kiši, nošeni uznemirenim valovima rijeke, blaženo nesvjesni programa za milijardu i kusur neslutećih TV gledatelja. Da će uz "Citius, Altius, Fortius!" u Parizu ići i "Liberté, Egalité, Fraternité!" je očekivano, ali ne i "Festivité! Obscurité!". Usklik nam zastaje u grlu pred uprizorenjem Posljednje večere, u kojem središnje mjesto drži pretila lezbijska drag queen i njeni queer apostoli, pred kojima se show odvija kao Alka pred alkarskim vojvodom.
Nije mi problem prihvatiti različitost, ali ovo forsiranje postaje stvarno "bolesno"...