Sa svih strana žele nas uvjeriti da je umro Pjesnik. Ponajveći. Hrvatski. U Progonstvu. Zločesti Hrvati opet nekog otjerali! Ta molim vas. Je li Goran Babić bio veliki pjesnik? Možda. U maloj bari doista ne moraš biti veliki krokodil. No mnogo je škakljivije pitanje je li on bio – hrvatski pjesnik. Može li hrvatski pjesnik biti onaj koji se Hrvatske a priori odriče? Jedan Povjesničar koji se i sam javno hvalio da mu Hrvatska ništa ne znači, želi nas uvjeriti da je često zabrinuto pitao Babića nedostaje li mu Hrvatska. Baš. Vjerojatno uz dozu hihoćućeg sarkazma koju nam nije prenio. Babić mu odgovara da mu nedostaje – more. Nekadašnji Jugoslaveni uglavnom su nostalgični prema vlastitoj prohujaloj mladosti, dok se ovi današnji, tvrdokorni, ne odriču svega onoga zbog čega je ta tvorevina propala.
Čovjek je misleće biće. Vidi. Izabere. Ostane. Ode. Taj "pesnik" je vidio, izabrao i otišao. Hrvatsku nije volio. Hrvatska nije ni čula za njega, a još manje ga voljela. Naše je more, njegovo je more bre. Kao da ga nije ni bilo.