– Kako ćeš se zvati?
– DJ Hendikep – odgovara kao iz topa. Šutim jer ne znam je li primjereno da se nasmijem toj šali.
– Razmišljao sam i o svom prepoznatljivom znaku – kaže.
– Da? – podižem glavu.
– Da, mogao bih koristiti kotač invalidskih kolica kao svoj znak – odgovori i te sekunde prasne u smijeh.
– Znaš, baš bih mogao – dovrši rečenicu i na trenutak se zamisli. Ponovno se smije.
– Sretan sam – opravda se.
Od goreg uvijek ima – gore
Deset minuta prije nego što smo započeli razgovor upisao se na DJ akademiju u Zagrebu. Bit će polaznik sada već desete generacije koja će naučiti koristiti se profesionalnom opremom slažući najbolje remikse. Postat će DJ za pamćenje, dobaci i krajičkom oka zaviri prema bilježnici, da provjeri je li ta izjava dobro zapisana. Negdje je čuo, pričali su ljudi, da DJ mora imati dobre reflekse u rukama i još bolji ritam u nogama. A njegove ruke i noge ukočene su; ozlijeđen mu je centar za ravnotežu. Dijagnoza: cerebralna paraliza. U invalidskim je kolicima od rođenja.
– Invalid si samo onoliko koliko si ograničen u glavi. I što ako nemam refleks? Svatko zaslužuje priliku – odvraća 19-godišnji Zagrepčanin Tomislav Bošnjak.
– To je moj san. Jednostavno volim onaj osjećaj, ma onaj, znaš, koji nastane nakon što je publika zbog tebe zapala u euforiju – objašnjava.
– Nemam pojma kakav je to osjećaj – odgovaram.
– Ma ni ja… Ali govorim ti o svome snu. Želim pokazati da oni koji su fizički slabiji mogu biti kao “normalni” ljudi. Zbog ovih sam kolica prolazio teško razdoblje, posebice u vrijeme puberteta. To mi je stvaralo depresiju, želio sam biti normalan, hodati... – govori.
– I?
– I ništa. Prošlo je to. Danas ne bih mijenjao ništa u svome životu. Od goreg uvijek ima još gore. Dobro mi je, ništa mi ne fali – opet se smije. Negdje u hrpi izgovorenih riječi priznaje svoj najveći san: nastupiti na Zrću.
– Zamisli, to bi bilo divno – dobaci.
Da ovlada baš svim vještinama DJ-a trebat će mu, jednako kao i svima dosad, dva mjeseca, koliko akademija traje. Kroz nju je prošlo 400 polaznika, a njih desetak imalo je neki od oblika invalidnosti. Jedino što je za njih prilagođeno visina je DJ pulta. I to je sve. Nakon dvomjesečne obuke, kao “prva pozornica” nudi im se Deejay radio u sklopu Akademije.
– U svakoj generaciji do sada upisao se netko s nekim oblikom invalidnosti. Ni tada, ni sada, tome se ne čudimo, dapače, to nas nadahnjuje. Ti ljudi imaju nevjerojatnu upornost i volju, a to je ključno za uspjeh – kaže Josip Čurković, direktor Akademije. Priznaje kako je u razgovorima otkrio da je to njima idealan način socijaliziranja. Interes osoba s invalidnošću za upis u konačnici je rezultirao dogovorom Akademije i ZAMP-a da im se nakon završetka omogući dobivanje besplatne DJ licencije čija cijena inače doseže 1700 kuna.
Iskoristiti sve što se nudi
– Nemam puno planova za budućnost. Živim od danas do sutra – kaže. A kad dođe sutra, dodaje, smišlja najbolji način da iskoristi sve što može. Iako obožava house i techno glazbu, najbolja pjesma ipak je u nekom drugom žanru.
– Vucina “Volim piti i ljubiti”. To mi je najbolja pjesma. Kad je čujem, raspametim se – opet se smije. Njegovoj fori smiju se svi. Možeš, kažu mu, doći za DJ pult. Odgura se. Kolica smetaju, ali uzbuđenje je neopisivo. Ne dira opremu, samo je promatra.
– Daj probaj – nagovara ga vršnjak, 19-godišnji Niko Kovačević. On je akademiju upisao lani, a prošli je mjesec prvi put nastupio u klubu, pred 1500 ljudi.
– Uhvatila me trema. Na trenutak mi se učinilo da ništa ne znam. Kada sam podigao glavu i vidio da svi plešu, pao mi je kamen sa srca – govori Niko.
I on je, iako zdravih ruku i nogu, upisao akademiju kako bi se socijalizirao. Prije dvije je godine doživio moždani udar, posljedice su, srećom, minimalne.
– Imam slabiji refleks u desnoj ruci. Kada se sjetim toga, naježim se. Takvu bol ne želim nikomu. Zbog svega što mi se dogodilo povukao sam se u sebe, a onda odlučio: bit ću DJ – kaže.
Njegove želje su skromne: završiti školu i postići nešto. I on, baš kao i Tomislav, želi dokazati da može. Naučio je usput, u sažalnim pogledima drugih, da ovisi o sebi i svojoj volji. To im, bez obzira na sve prepreke, baš nitko ne može uzeti. A u pozadini se čuje Axwell i njegova “Watch the Sunrise”…
Otvori KEKS Pay
