Kopnena invazija vodi u treći svjetski rat i pretvorit će se u grobnicu za američke vojnike. Amerikance će dočekati milijun vojnika – američkim vojnicima poručujemo: dobro došli u pakao, zaprijetio je predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf. U obraćanju iranskom narodu poručio je da je svijet već ušao u "veliki globalni rat" te pozvao na pripreme za dug i težak sukob. Naglasio je da će Iran izaći kao pobjednik te da neće dopustiti neprijateljima povlačenje bez posljedica. Optužio je Donalda Trumpa da javno zagovara pregovore, dok istodobno potajno priprema kopnenu invaziju, poručivši da iranske snage već čekaju ulazak američkih vojnika.
Ključni otok
Dodao je kako napadi neće prestati te da je Iran svjestan slabosti protivnika. Prijetnja predsjednika iranskog parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa dolazi u trenutku kada se u svjetskim medijima, pozivajući se na izvore iz Pentagona, sve ozbiljnije razmatra mogućnost američke kopnene operacije protiv Irana. Prema pisanju američkih i britanskih medija, koji se pozivaju na visoke izvore iz Pentagona, Trumpova administracija razmatra scenarije ograničenog kopnenog angažmana, uz već provedeno i planirano raspoređivanje tisuća vojnika na Bliski istok, uključujući marince, padobranske jedinice i elemente zračnodesantnih snaga. Takvo raspoređivanje signalizira visoku razinu vojne pripravnosti, ali ne i konačnu odluku o intervenciji. Kopnena opcija i dalje je uvjetovana ishodom diplomatskih pokušaja te ostaje jedna od mogućnosti u okviru šireg arsenala pritiska na Teheran. Planirane operacije, prema dostupnim procjenama, ne bi predstavljale klasičnu invaziju velikih razmjera, već ciljane, vremenski ograničene akcije koje bi trajale oko dva mjeseca. Fokus bi bio na kombinaciji specijalnih snaga, pomorskih desantnih jedinica i pješaštva, s naglaskom na brzo zauzimanje strateških točaka i uništavanje ključne vojne infrastrukture. U tom kontekstu kao jedan od potencijalnih ciljeva često se spominje otok Kharg, glavna iranska izvozna točka za naftu, kroz koju prolazi oko 90 posto iranskog izvoza sirove nafte. Kontrola nad tim otokom imala bi važan strateški i ekonomski učinak te bi mogla poslužiti kao sredstvo pritiska na Teheran, osobito u kontekstu ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca. Međutim, upravo taj scenarij nosi niz ozbiljnih rizika. Otok Kharg nalazi se vrlo blizu iranske obale, što američke snage izlaže izravnoj vatri i asimetričnim prijetnjama. Iran raspolaže širokim spektrom sredstava, od balističkih i krstarećih projektila do FPV dronova, raketnog topništva i podmorskih mina. U takvom okruženju i relativno ograničena operacija može brzo eskalirati u intenzivan sukob s visokim gubicima. Američki istraživački centar FDD upozorava da bi zauzimanje i dugotrajna okupacija Kharga mogla imati kontraefekt: umjesto brzog strateškog dobitka, operacija bi vjerojatno rezultirala znatnim gubicima, produljenjem sukoba i širenjem ratnog prostora. Čak i ako bi početna faza operacije bila uspješna, održavanje kontrole nad otokom zahtijevalo bi kontinuiranu logističku podršku s mora i iz zraka, što bi dodatno opteretilo američke snage i otvorilo nove ranjivosti.
Poseban izazov predstavlja i Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi velik dio globalne trgovine naftom. Svaka eskalacija u tom području imala bi globalne posljedice na energetska tržišta. Upravo zato se u nekim analizama navodi da je jedan od neizravnih ciljeva potencijalne operacije stvaranje uvjeta za stabilizaciju ili ponovno otvaranje tjesnaca, ali vojnim pritiskom, a ne nužno potpunom kontrolom teritorija. U logističkom smislu, američke snage suočile bi se s kompleksnim operacijama. Amfibijske skupine, potpomognute marincima i specijalnim jedinicama, morale bi djelovati u blizini neprijateljske obale, uz stalnu prijetnju projektila i dronova. Zračne snage bile bi angažirane u zaštiti i podršci, uključujući helikoptere i transportne letjelice, koje bi bile posebno ranjive tijekom niskoletećih misija opskrbe. Pomorske snage, uključujući razarače, bile bi dodatno opterećene zadaćama proturaketne obrane, što bi moglo ograničiti njihovu sposobnost obavljanja drugih operacija, poput zaštite tankera. Istodobno, potencijalna operacija zahtijevala bi i široku kampanju zračnog djelovanja duž iranske obale kako bi se neutralizirali sustavi koji bi mogli ugroziti američke položaje. No čak i uz intenzivne zračne udare, potpuno uklanjanje prijetnji s tla ostaje vrlo teško. Iran bi, prema procjenama, mogao koristiti slojevitu obranu i kombinirati različite vrste oružja, uključujući koordinirane napade dronovima i projektilima. Iranske vlasti već su zaprijetile da bi svaka kopnena operacija pokrenula lančane napade na gotovo svu naftnu i plinsku infrastrukturu u regiji, što bi moglo izazvati snažan skok cijena energije na globalnom tržištu. Posebno je važno naglasiti da takva vojna akcija ne jamči otvaranje Hormuškog tjesnaca, već bi, naprotiv, mogla dodatno zakomplicirati situaciju. Istodobno su i jemenski hutisti zaprijetili zatvaranjem tjesnaca Bab el-Mandeb, čime bi se dodatno ugrozili ključni svjetski pomorski pravci.
Glas javnosti
Unatoč tim rizicima, Trump nastoji, prema procjenama analitičara, iz ovog sukoba izaći kao pobjednik. Američki predsjednik nalazi se pod velikim pritiskom i suočava se s ozbiljnim problemima jer nema jasnu strategiju izlaska iz rata. Politički kontekst u SAD-u dodatno otežava situaciju. Dio zakonodavaca, i demokrata i republikanaca, izražava zabrinutost zbog mogućnosti novog velikog rata na Bliskom istoku. Javnost je također oprezna, ankete pokazuju da većina Amerikanaca ne podržava kopnenu intervenciju ni širi vojni angažman protiv Irana, što dodatno sužava politički prostor za donošenje takve odluke. U međuvremenu se nastavljaju žestoke borbe u Libanonu između izraelskih snaga, koje pokušavaju prodrijeti duboko u unutrašnjost zemlje, i boraca Hezbollaha. Izrael intenzivno napada jug Libanona, uz masovno raseljavanje stanovništva i razaranje njihovih domova. Nakon sela s većinskim šijitskim muslimanskim stanovništvom, na udaru su se našla i naselja s kršćanskom manjinom. Posebno su pogođena sela Bint Jbeil, Rmeish i Qana, koje ima posebno simbolično značenje u kršćanskoj tradiciji kao mjesto gdje je, prema vjerovanju, Isus pretvorio vodu u vino.
Otvori KEKS Pay
Ameri (i Židovi) se nadaju da će svojima aktivnostima potaknuti narod Irana na svrgavanje režima i postavljanje na vlast svojih poslušnika (po Bandići - žetončića). E tu su se prevarili (uostalom kao i Rusi u Ukrajini). Narod Irana ne želi svrgavanje postojećeg režima nego da postojeći režim promjeni unutarnju politiku. Narod se sa vanjskom politikom iranskog režima uvelike slaže. Pogotovo u odnosu prema Americi i Izraelu. Tako da je kopnena operacija, ako do nje dođe, osuđena na propast.