Naravno da nas službeni Beograd nije razočarao što je reagirao na postavljanje spomen-ploče u crnogorskom Morinju, mjestašcu u Boki kotorskoj u kojem su 1991./1992. u zatvoru JNA mlatili i terorizirali 300-tinjak hrvatskih civila i branitelja. Na ploči piše da je riječ o zločinima, da su počinjeni da se osramoti ime i duh Crne Gore, Crnogorci izražavaju žaljenje, a zločini su adresirani na velikosrpsku politiku. Kako se mi svi ovdje i dalje dobro poznajemo i razumijemo, službeni Beograd se prepoznao pa je i reagirao.
Krivnja, kakva krivnja? Poruke s ploče su za Beograd grubi falsifikati, neosnovani, neutemeljeni i licemjerni. Smeta ih termin “velikosrpska agresija”. Da, “velika Srbija” kao termin više se u Vučićevu Beogradu ne koristi, nego kažu “srpski svet”, što je isto. A smeta i “agresija”, jer da nije, nego je to bio građanski rat, naravno. U njihovim medijima saznalo se što je to “neutemeljeno”. Zločini, pa kako, jer “nitko tamo nije umro”. Dubrovački Hrvati znaju bolje, jer je zbog posljedica “tretmana” u Morinju umrlo njih osam, a deseci su tamo postali invalidi. Istina, u logorima u Srbiji, za usporedbu, likvidiranih Vukovaraca bilo je na stotine pa se valjda čude u Vučićevim medijima, “što ste se primili tog Morinja”. Doći će i logori u Srbiji na red.
Idemo biti malo razboriti. U Srbiji ne bi niti prošao referendum o ulasku u EU. Kao što nikada neće niti proći u RS. Dakle uzalud tekst.