To što Rusija hvali američki pogled na svijet u eri Donalda Trumpa gotovo više da i nije vijest. Europa opet proživljava udaljavanje od Amerike, kao i u prvom Trumpovu mandatu, a Europljane podjednako iritiraju i plaše njegov vanjskopolitički realizam (koji neki na Starom kontinentu zovu “izolacionizmom”), fokus na zapadnu hemisferu i istiskivanje pitanja morala iz međunarodnih odnosa. To je dobilo na značaju u nedjelju kada je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, komentiravši novu američku strategiju nacionalne sigurnosti, rekao kako je ona “većinom usklađena” s ruskom vizijom svijeta. U toj je strategiji Trumpova administracija žestoko kritizirala Europu, ustvrdivši da kontinentu prijeti civilizacijsko propadanje zbog migracija, cenzure i nedostatka demokracije. Na prvi bi se pogled moglo činiti da su, barem retorički, dvije donedavno neprijateljske sile, SAD i Rusija, ujedinjene protiv Europe. Na pitanju zaustavljanja rata u Ukrajini to možda čak i jest donekle istina. No, Europljani i Amerikanci još su saveznici, pa makar danas jedni o drugima ne misle baš previše dobro. Pitanje savezništva mnogo je dublje od politika jednog američkog predsjednika ili nekoliko europskih vlada. Trendovi su negativni, ali nisu nepovratni.
S jedne strane, Trumpovi diplomati putuju svijetom i hvale se kako oni više neće nametati drugim zemljama “način života” kao što su to radile prethodne vlade, naročito one Billa Clintona, Georgea W. Busha i Baracka Obame. I onda potpuno licemjerno najviše moraliziraju svojim saveznicima u Europi o tomu kako im države trebaju izgledati i tko smije biti u vladi.
No, s druge se strane i Europljani moraju zapitati zašto Amerikanci imaju toliko loš stav o njima. Jenkiji Europljane smatraju prije svega nesposobnim moralistima koji nisu spremni reći koje kompromise žele, primjerice na pitanju Ukrajine, već samo ono što ne žele. Isto tako, Amerikanci danas misle da Europa živi dobro na račun Amerikanaca koji im rješavaju velike geopolitičke i vojne probleme, a da za to vrijeme Europljani novac troše samo za socijalu, zdravstvo, školstvo i naknade nezaposlenima. Zašto bi Europljani zaustavili rat na svom kontinentu ili osnažili svoju vojsku kada mogu umjesto toga još malo manje raditi, a malo bolje živjeti, smatraju mnogi Amerikanci. Poznati američki povjesničar Stephen Kotkin svoju kritiku Europe dobro opisuje brojkama pa tako kaže: “Amerika predstavlja 5% globalnog stanovništva, 25% globalnog BDP-a i 50% globalne vojske. Europa pak zauzima 7% globalnog stanovništva, 17% globalnog BDP-a i 50% globalnih socijalnih davanja”. A to Amerikance boli. Čak i kad se ne slažemo s njima, moramo ih razumjeti.
Otvori KEKS Pay
Shvacam zasto Amerikancima idemo na zivce. I dalje me nije briga.