Globalna energetska bitka zahvatila je i Balkan. Nije to ključno bojište niti će presudno utjecati na njezin ishod, ali već sad ostavlja itekakav trag na ovom prostoru. Pravilo je da u igri velikih stradaju mali, što je na svojoj koži ovih dana osjetila Srbija. Njezina nekad respektabilna naftna industrija našla se pred gašenjem zbog američkih sankcija. Razlog je, naravno, ruski udio u vlasničkoj strukturi NIS-a.
Već sama najava blokade svih financijskih transakcija ako Rusi ne izađu iz vlasništva prisilila je predsjednika Aleksandra Vučića da na svoj uobičajeni patetični način najavi teške dane za Srbiju. Ne gubeći nadu u pozitivan odgovor iz Washingtona, srbijanska vlada gašenje svoje naftne industrije odgađala je tako što je osiguravala platni promet za NIS na vlastiti rizik. Iako je Vučić majstor igre sjedenja na dvije stolice, ovaj je put dotjeran do zida – istjerati Ruse iz svoje naftne industrije ili podnositi američke sankcije. U svakoj opciji Srbija gubi. Tako će i rješenje koje je pronašla morati pasti na teret građana i države Srbije – odgađanje nacionalizacije na 50 dana, kao gesta prijateljstva prema Rusiji, ali i znak da će američka riječ ipak biti posljednja.