Dok na području Ukrajine bijesne sve brutalniji rat, u Europi raste napetost zbog sve učestalijih incidenata povezanih s hibridnim ratovanjem. Ujedinjeno Kraljevstvo već je primilo nekoliko upozorenja vlastitih vojnih zapovjednika da bi se zemlja trebala ozbiljno pripremiti za mogućnost velikog sukoba, ako ga želi izbjeći. Iako je izravni rat između Britanije i Rusije bez potpore NATO saveza gotovo nezamisliv, političke izjave predsjednika Vladimira Putina podsjetile su europsku javnost da sigurnosna situacija nije ni približno stabilna kao što bi se željelo.
U današnjem tehnološki ovisnom društvu početak sukoba ne bi nužno izgledao kao tradicionalna ratna operacija. Prvi znakovi mogli bi biti iznenadni nestanci mobilnih signala, prekidi internetskih veza ili nemogućnost plaćanja karticama. U slučaju napada, infrastruktura poput podmorskih kabela i energetskih cjevovoda bila bi među prvim metama, a britanski sigurnosni stručnjaci već godinama upozoravaju na ruske pokušaje mapiranja tih vitalnih veza, piše BBC. Paralelno s tim, gotovo je sigurno da bi Rusija pokušala zaslijepiti zapadne satelite, čime bi se ozbiljno ugrozila sposobnost Velike Britanije da vodi moderni rat i istodobno narušila funkcioniranje civilnog života.
Stručnjaci iz Royal United Services Institutea upozoravaju da britanske oružane snage nemaju kapacitete za dugotrajni sukob. Prema njihovim analizama, trenutni sustav logistike, opskrbe, medicinske potpore i pričuvnog kadra dovoljan je tek za nekoliko tjedana intenzivnog ratovanja. Naglašava se da u britanskom sustavu nedostaje dubine, druge i treće jedinice ljudstva i opreme koji bi mogli nadoknaditi velike gubitke i omogućiti nastavak borbe. Nedostatak streljiva, oklopnih vozila i protuzračne obrane dodatno povećava ranjivost, a stvarna brojka vojnika sposobnih za brzu i organiziranu mobilizaciju znatno je manja od službeno prikazanih.
Usporedba s Rusijom pokazuje koliko je britanska i općenito zapadnoeuropska obrambena industrija zaostala u pogledu masovne proizvodnje. Unatoč ogromnim žrtvama i slaboj kvaliteti vojnika, Rusija je ratnu ekonomiju stavila u puni pogon. Njezine tvornice mjesečno proizvode stotine tenkova, borbenih vozila i dronova, a golemi ljudski resursi omogućuju joj da zamijeni desetke tisuća vojnika izgubljenih svakog mjeseca. Zapadne tvornice nemaju takve kapacitete, a procjene pokazuju da bi trebale godine da dosegnu rusku razinu proizvodnje.
Istodobno se u mnogim europskim državama ponovno otvara pitanje masovne vojne obuke. Francuska, Njemačka i Švedska revitaliziraju elemente dobrovoljne službe, dok je u Velikoj Britaniji bivši načelnik kopnene vojske predložio stvaranje građanske vojske, no ta je ideja odmah odbačena iz političkih razloga. Stručnjaci smatraju da je britanska kultura, koja više od pola stoljeća nije imala obveznu vojnu službu, jednostavno nespremna prihvatiti takvu promjenu, piše BBC.
Politička rasprava dodatno se zaoštrava oko pitanja podfinanciranosti obrane. Bivši ministar obrane Ben Wallace tvrdi da oružane snage ne mogu opstati na praznim obećanjima i odgođenim financijskim planovima. Aktualna vlada poručuje da su ulaganja povećana, da su potpisani novi obrambeni ugovori i da se modernizacija ubrzava. Ipak, iza političkih poruka ostaje činjenica da se ključni obrambeni projekti razvijaju sporo te da Rusija možda već za nekoliko godina može doseći sposobnost za napad na neki od NATO saveznika, dok će britanska modernizacija još biti u tijeku.
Strah od mogućih novih ruskih ambicija ne proizlazi samo iz ratnih operacija u Ukrajini. Postoje realne geopolitičke točke napetosti, poput Suwalki koridora koji povezuje Bjelorusiju i ruski Kalinjingrad, baltičkih država sa znatnim ruskim manjinama ili arktičkog arhipelaga Svalbarda. Velika Britanija već ima raspoređenu vojsku u Estoniji, ali pitanje je bi li takav kontingent bio dovoljan u slučaju nagle eskalacije.
Osim otvorene agresije, Velika Britanija već godinama trpi posljedice ruskog hibridnog djelovanja. Napadi Novičokom i ubojstvo Aleksandra Litvinenka u Londonu povezani su s ruskom državom, a najnovija istraga zaključila je da je Putin osobno odobrio operaciju trovanja Sergeja Skripala. Moskva sve optužbe odbacuje, no britanske službe smatraju da se hibridne prijetnje nastavljaju i intenziviraju.
Svi relevantni analitičari slažu se da Velika Britanija gotovo sigurno ne bi ratovala sama. Svaki ozbiljan sukob uključio bi NATO, iako ostaje otvoreno pitanje kakav bi stav zauzeo SAD u vrijeme političke neizvjesnosti. Upravo zato mnogi upozoravaju da ruska procjena slabosti Saveza može postati ključni faktor u odluci o daljnjoj agresiji.
Otvori KEKS Pay
Kak onda Ukrajina odolijeva već nekoliko godina?