Ni prvi, a sigurno ni zadnji put, ali možda zornije nego inače, slučaj ozlijeđene katoličke redovnice pokazao je razmjere prokletstva i pogubnog utjecaja društvenih mreža u današnjem svijetu. U prvim vijestima moglo se saznati vrlo malo. No, upravo ta šturost u većini medija pozivala je na oprez i suzdržanost od donošenja rezolutnih zaključaka ili komentiranja. Nažalost, našlo se i među onima kojima je posao da kritički misle, a ne samo onih kojima je mozak ostao isključen. Svatko je upravo iz prvih objavljenih vijesti mogao saznati jednu vrlo bitnu okolnost, da nitko u najbližem krugu ozlijeđene redovnice nije ni pomislio na to da o incidentu obavijesti policiju. Učinili su to tek zdravstveni radnici po službenoj dužnosti zbog vrste ozljede. Na temelju tako oskudnih, ali važnih informacija, moglo se samo nagađati i zamišljati što se sve moglo dogoditi. Mogućnosti je bilo bezbroj. Ali, već su se našli neki koji ne da su samo "naglas" nagađali i zamišljali što se zapravo moglo dogoditi, nego su tvrdili da pouzdano znaju što se dogodilo vičući tu svoju "istinu" s krovova. Oko te "istine" okupila se sljedba koja je krenula, po običaju, napadati, vrijeđati, okrivljavati i tražiti ekspresno provođenje pravde. Na bandere s njima!
Perverzno je radovati se zlu učinjenom ‘nama’ zato što onda i mi imamo pravo biti zli prema ‘njima’
Otvori KEKS Pay
