Kalinjingradska oblast, zapadna ispostava Ruske Federacije, jedinstveni je geografski i politički fenomen. Ovaj komad zemlje, površine tek nešto veće od Crne Gore, u potpunosti je okružen članicama Europske unije i NATO saveza, bez kopnene veze s ostatkom Rusije. Njegova povijest duboko je ukorijenjena u europskom tlu; kao pruski Königsberg, bio je dom filozofa Immanuela Kanta i ključna utvrda Teutonskih vitezova. Međutim, ishod Drugog svjetskog rata dramatično je promijenio njegovu sudbinu. Potsdamskim sporazumom 1945. godine teritorij je pripao Sovjetskom Savezu, a Staljin je naredio protjerivanje njemačkog stanovništva i naseljavanje građanima iz Rusije i Bjelorusije. Time je Königsberg postao Kalinjingrad, a njegova njemačka prošlost gotovo je u potpunosti izbrisana kako bi se stvorio novi, sovjetski identitet.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Moskva je razmatrala nekoliko opcija za budućnost ove izolirane regije. Jedna je ideja predviđala transformaciju u neku vrstu "baltičkog Hong Konga", odnosno slobodnu trgovinsku zonu sa značajnom autonomijom. Druga je čak spominjala stvaranje četvrte neovisne baltičke države. Ipak, prevagnuo je treći, najmilitarističkiji projekt: pretvaranje Kalinjingrada u snažnu vojnu ispostavu za projekciju moći prema Baltiku i istočnoj Europi. Tako je regija, umjesto da postane most suradnje sa Zapadom, postala jedan od ključnih vojnih bastiona Kremlja, često opisivan kao "nepotopivi nosač aviona" usidren u srcu Europe. Njegova luka u Baltijsku, koja je jedina ruska baltička luka bez leda tijekom cijele godine, postala je sjedište moćne Baltičke flote.
Vojni arsenal koncentriran na ovom malom području izaziva duboku zabrinutost zapadnih stratega. Regija je dom 11. armijskog korpusa, 336. gardijske mornaričke pješačke brigade te zračnih snaga opremljenih lovcima Su-30SM i Su-27. No, najveću prijetnju predstavljaju raketni sustavi. Uz protuzračne sustave S-400 i protubrodske rakete Bastion-P, u Kalinjingradu su raspoređeni deseci taktičkih balističkih projektila Iskander-M. Ovi projektili, s dometom do 500 kilometara, mogu nositi konvencionalne, ali i nuklearne bojeve glave. Iz Kalinjingrada mogu dosegnuti šest članica NATO-a, uključujući Poljsku, Njemačku, Švedsku, Litvu, Latviju i Estoniju, stavljajući ključnu vojnu i civilnu infrastrukturu na dohvat ruke. Moskva je u svibnju 2022. godine upravo s ovog teritorija izvela simulirane nuklearne raketne udare, poslavši jezivu poruku Zapadu.
Sumnje u nuklearnu prisutnost prerasle su u gotovo sigurnost posljednjih godina. Satelitske snimke koje je pribavio švedski javni servis SVT otkrile su značajnu modernizaciju i proširenje objekta za koji se vjeruje da služi kao skladište nuklearnog oružja. Snimke prikazuju novu, troslojnu ogradu, dodatne zgrade i naprednu komunikacijsku opremu. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski izjavio je kako se procjenjuje da bi na toj lokaciji moglo biti pohranjeno i do 100 taktičkih nuklearnih bojnih glava. Ova eskalacija pretvorila je Kalinjingrad iz strateške prednosti u potencijalnu nuklearnu bačvu baruta na pragu Europe, dodatno zaoštravajući ionako napete odnose.
Strateška dilema: Tvrđava ili ranjiva meta?
Kalinjingrad Rusiji omogućuje primjenu vojne doktrine poznate kao A2/AD (Anti-Access/Area-Denial), čiji je cilj spriječiti protivničke snage da uđu u određeno područje ili se u njemu slobodno kreću. U slučaju sukoba, ruski raketni sustavi mogli bi stvoriti "mjehur" iznad Baltičkog mora i dijelova istočne Europe, onemogućavajući NATO-u pružanje zračne, pomorske i kopnene podrške svojim baltičkim saveznicama. Posebno je ranjiv takozvani Suwałki koridor, uski pojas kopna dug oko 100 kilometara koji povezuje Poljsku s Litvom, a razdvaja Kalinjingrad od Bjelorusije. Zauzimanjem tog koridora, Rusija bi fizički odsjekla baltičke države od ostatka Saveza, ostavljajući ondje stacionirane NATO trupe u potpunom okruženju.
Ipak, ista ona geografija koja Kalinjingradu daje stratešku prednost čini ga i iznimno ranjivim. Poput Zapadnog Berlina tijekom Hladnog rata, enklava je u potpunosti okružena potencijalno neprijateljskim teritorijem, što obranu i opskrbu čini logističkom noćnom morom. Rat u Ukrajini dodatno je razotkrio tu slabost. Prema zapadnim obavještajnim podacima, jedinice iz Kalinjingrada, poput 11. armijskog korpusa, prebačene su na ukrajinsko bojište gdje su pretrpjele teške gubitke. Iako su kopnene snage oslabljene, zračna, pomorska i raketna moć eksklave ostale su uglavnom netaknute, što znači da prijetnja i dalje postoji. No, postavlja se pitanje je li Kalinjingrad doista neosvojiva tvrđava ili usamljeni "Alamo" koji bi u otvorenom sukobu postao laka meta. Odgovor na to pitanje vjerojatno leži u nuklearnom faktoru – prijetnja uporabom nuklearnog oružja za obranu eksklave mogla bi odvratiti bilo kakav veći napad NATO-a, čineći ovu regiju trajnim i opasnim žarištem nestabilnosti.
Otvori KEKS Pay
Zadatak je od Rusije napraviti monstruma i prijetnju. Dobro vidimo tko je na čijim granicama, tko godinama naoružava ruske susjede, tko se proširuje prema istoku i tko preko medija huška naivan narod. Na žalost, kada pukne požalit ćemo svi skupa ali biti će kasno.