Prije nekoliko desetljeća osobito u manjim mjestima gotovo je bila sramota smjestiti stare roditelje u umirovljenički dom, a nepoželjna nužnost ostaviti ih u obiteljskoj kući i otići u novi dom sa svojom obitelji. No vremena se mijenjaju i život u Hrvatskoj sve više postaje nalik životu u zapadnima europskim zemljama u kojima je odavno normalno da odrasla djeca ne žive sa roditeljima. Ako se i nekad podrazumijevalo za mnoge roditelje da imaju djecu, osobito mušku, i zato da bi se brinula o njima u starosti, odnosno ostala živjeti s njima do smrti, danas većina starih roditelja zna i prihvaća da su se vremena promijenila i da djeca trebaju ići svojim putem, svjesni da njihov odlazak od kuće ne znači da im neće materijalno i emotivno pomagati.
Pokazuju to rezultati ovogodišnjeg Pilarova barometra hrvatskog društva prema kojem tek nešto više od trećine građana smatra da bi starije osobe trebale živjeti s djecom i njihovim obiteljima, gotovo trećina smatra da bi stariji trebali živjeti u umirovljeničkom domu, a 27,2% građana drži da trebaju ostati u samostalnom kućanstvu uz kućnu njegu ako im je potrebna.
U Pilarovu barometru riječ je o nacionalnom reprezentativnom uzorku u kojem su bili u uključeni odgovori ispitanika iz gradova i sela.
Djeca su emotivna pomoć??
Rezultati Pilarova barometra realna su slika društva koje se mijenja. I roditelji i djeca svjesni su da novo doba nosi nova pravila pa roditelji više ne očekuju da djeca ostanu živjeti s njima. Istraživanja i u manjim sredinama u kojima su obiteljske veze čvršće nego u gradovima pokazala su da roditelji više ne očekuju da djeca ostanu živjeti s njima, ali i dalje od njih očekuju najveću pomoć – kaže sociologinja dr. Sonja Podgorelec, znanstvenica s Instituta za migracije i narodnosti. Prema posljednjem popisu stanovništva (2011.) u Hrvatskoj živi 758.633 osobe starije od 65 godina.
– Za starije osobe možda je najbolje da, dok mogu, ostanu živjeti u svom kućanstvu uz izvaninstitucionalnu pomoć u kući jer je seljenje za njih stres, a u dom bi bilo najbolje da idu dok su zdravi i dok se još mogu dobro prilagoditi. Ako ih selite kad su teško bolesni, to je za njih stresno i teško se prilagode na dom – kaže Podgorelec.
Dodaje da su danas roditelji svjesni da emotivnu skrb dobiju najviše od djece, ispred materijalne i praktične koja bi trebala biti riješena izvaninstitucionalno. Na šibenskim otocima, kako navodi Podgorelec, u sklopu jednog projekta pokazalo se da su gerontodomaćice, žene srednjih godina koje žive na otoku i obilaze starije otočane i brinu se za njih, jako dobra stvar za zajednicu. Donesu starijima lijekove, hranu, pobrinu se za sve što im treba, osobito za one koji nemaju djecu. Skrb gerontodomaćica za starije pokazala se dobrom i u selima u šibenskom zaleđu.
Kako je Podgorelec s kolegom Marijom Barom, istražujući za znanstveni rad kako žive i stare otočani, prije koju godinu obišla pet šibenskih otoka i s otočanima živjela tri mjeseca, pitamo ju je li primijetila kod njih razočaranje ili predbacivanje što su im djeca otišla s otoka i ostavila ih na otoku?
Otok kao dnevni boravak
– Ne, jer oni razumiju da su djeca otišla sa otoka i zbog školovanja i gospodarskih razloga. Kod starijih otočana nema nimalo osude ni predbacivanja djeci. Vesele im se kad dođu iz grada i pomažu djeci i materijalno i u naturi. Te male otočne zajednice jako su dobro povezane i pomažu se. Kako mi je rekla jedna starica: “Cijeli je otok moj dnevni boravak”, jer na putu do dućana uvijek nekoga sretnu, s nekim porazgovaraju, dok je u gradovima veća otuđenost, veći je izbor umirovljeničkih domova, ali i manje se susjedi brinu jedni za druge – kaže Podgorelec.
U malim sredinama više nije bauk odlazak u umirovljenički dom. Tako je Podgorelec za znanstveni rad “Žensko iskustvo migracija i starenja – pogled s otoka” zabilježila izjavu medicinske radnice (78) s Cresa prije koju godinu: “Ima puno starih ljudi, ali dom se sada otvorio, bit će godina i pol. U domu ih je sedamnaest, ali ima još zainteresiranih. Više nije sramota ići u dom. Pomalo su se ljudi smirili. Vide da je to baš lijepo. Prije bi se bili čudili, ali sada je postalo normalno.”
>> Vole vježbati, a na plesnjaku i 'zaruže' do 23 h
nismo svi lažni branitelji da imamo 19000 kn penzije pa da možemo kupovati stanove kako nam se prohtje