Bolest je slična vodenim kozicama zbog osipa, ali je uglavnom teža od vodenih kozica, no i blaža od velikih boginja.
S groznicom, osipom na preponama i otečenim limfnim čvorovima mornarički časnik u britanskom Cornwallu liječen je antibioticima. No, osip se proširio na prsa, lice i ruke te je pacijent, koji je inače stigao iz Nigerije, izoliran, a potom je utvrđeno da boluje od majmunskih boginja. Prvi je to slučaj te bolesti na europskom tlu, a drugi je potvrđen nekoliko dana poslije, također u Velikoj Britaniji. I u tom slučaju bila je riječ o oboljelom koji se vratio s odmora u Nigeriji. Daljnji slučajevi infekcije majmunskim boginjama u Europi još nisu evidentirani, a ova dva izolirana slučaja unosa bolesti, objašnjavaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nemaju nikakvog utjecaja na procjenu rizika od te bolesti u Hrvatskoj.
– Rizik od unosa te bolesti u Hrvatsku jednak je sada kao što je bio prije dvije, pet ili deset godina, tj. vrlo nizak, a rizik za opće stanovništvo je zanemariv – odgovara dr. Bernard Kaić iz HZJZ-a navodeći da je ta bolest otkrivena 1970. u DR Kongu te da joj je uzrok virus sličan virusu velikih boginja, ali manje zarazan.
– Bolest sliči velikim boginjama i vodenim kozicama, ali je blaža od velikih boginja, a najčešće teža od vodenih kozica. Inkubacija bolesti (vrijeme od zaraze do pojave simptoma) je 5-21 dan, bolest traje od dva do četiri tjedna, a karakterizira je povišena tjelesna temperatura, umora, glavobolja, osipa koji najčešće počinje na dlanovima i tabanima te se postupno širi na ostatak tijela, a često su povećani i limfni čvorovi – objašnjava dr. Kaić.
Ljudi se mogu zaraziti u kontaktu sa zaraženim životinjama (ponajprije glodavcima i primatima), a bliskim kontaktom virus se može prenijeti i s čovjeka na čovjeka. U centralnoj i zapadnoj Africi to je endemska bolest, a u Hrvatskoj virus nikad nije detektiran.
Sam naziv bolesti govori da smo ipak u velikoj opasnosti