Borović je te ratne godine bio itekako svjestan da je, nakon preleta Rudolfa Perešina, koji je 25. listopada 1991. MIG-om prebjegao iz JNA te sletio u Klagenfurt, novi prelet MIG-om tadašnje JNA, od Bihaća do Pule i to samo dvadeset dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, krajnje opasan. Mjesecima unaprijed pomno je, stoga, pripremao svoj pothvat. Planirana je najkraća ruta po kojoj je let trebao trajao samo 15 minuta. No, kada je došao 'dan D', gotovo ništa nije išlo prema unaprijed razrađenom planu. Ubrzo nakon što je Borović došao na posao, vremenski su se uvjeti počeli pogoršavati, zbog čega je planirana ruta postala upitna. Kako bi na pulski aerodrom sletio u 17.20, trebao je poletjeti točno u 17.05 sati, no niti to nije išlo prema planu te je poletio gotovo pola sata kasnije, kada je već padala noć. Vojni aerodrom Željavu zauvijek je napustio točno u 17.32, te je MIG-om 21 poletio u neizvjesnost.
U sklopu vježbe, letio je paru s još jednim MIG-om, čiji je pilot bio vođa leta. Trebali su presresti i oboriti remorker koji je poletio nešto kasnije, glumeći neprijatelja. Spuštao se mrak, izmaglica je zastirala vidik, a Mjesec se još nije pojavio. Borović je tada skrenuo sa zacrtanog kursa. Kako ga radar ne bi otkrio, spustio se nisko te je, vrludajući među brdima i pazeći da ne zapne za koji vrh, krenuo prema svom cilju.
„Znao sam da me drugi avion ne može vidjeti i da oni u Bihaću, još neko vrijeme, neće saznati što se dogodilo, jer sam im se redovno javljao. No, stalno sam se pitao - što će biti ako me otkriju? Hoću i uspjeti?“, ispričao je Borović te 1992. svoje, još svježe utiske, novinarki Večernjaka, Branki Stipić, a taj ekskluzivni članak čuva naša arhiva.
Zbog kiše i sumaglice nije mogao letjeti preko Like te je krenuo preko Velebita, u smjeru Zadra. Zbog zimskih uvjeta i zamračenja, leta bez navigacije i radio veze, činilo mu se kao da leti zavezanih očiju. U tom sveopćem kaosu i magli bilo je gotovo nemoguće orijentirati se, a goriva u spremniku bilo je za još samo 10 minuta leta. No, Borović je i u tim dramatičnim trenucima ostao potpuno pribran te je uz svoje višegodišnje, letačko iskustvo, vješto iskoristio sve što mu je bilo na raspolaganju – pokazivač kursa, brzine i vremena. „Letio sam naslijepo, po iskustvu i pameti. Samo uz pomoć pokazivača kursa, bez navigacijskih sredstava i radio veze. Vrijeme je bilo strahovito loše. Goriva je bilo sve manje, a aerodroma nigdje na vidiku“, ispričao je pilot.
U gotovo nemogućim uvjetima, leteći MIG-om 21 brzinom od 900 kilometara na sat, Borović se i bez navigacije i radio veze, uspio orijentirati te doći na poziciju na kojoj je trebao biti da je išao prvobitno planiranom rutom. Okrenuo je prema zapadu, a samo nekoliko trenutaka kasnije ugledao je bljesak koji se ponavljao – bila su to svjetla kamiona koja su te večeri osvjetljavala pistu. „Tada sam konačno, po rasporedu nekih svjetala, prepoznao mjesto koje tražim. Goriva je bilo za još tri do četiri minute leta. Laknulo mi je kada sam vidio da mi odozdo netko signalizira, po tome sam znao da je pista tu negdje. Nisu ju smjeli osvijetliti. Na njenom su početku stajala dva kamiona s upaljenim farovima, a svjetlo usmjereno na pistu izgledalo je kao da je netko žutim flomasterom na zemlji nacrtao dvije pruge i to me spasilo. Sletio sam, 'parkirao' i ugasio motore“, opisao je Borović napete minute slijetanja na zamračeni, pulski aerodrom, ratne 1992.
„Na pisti je, na pisti je!“, vikali su ushićeno ljudi koji su mu kamionima osvjetljavali put. Svi su dotrčali do zrakoplova, otvorio je vrata, no kako stepenica nije bilo, bacio im se na ruke. Oduševljenje s kojim su ga te večeri dočekali na pisti, grleći ga i vičući 'Bravo, uradio si pravu stvar na koju smo tako dugo čekali', zasigurno i danas pamti. No, iako se na pisti u Puli klicalo, Borovićev je podvig, za ostatak zemlje, prošao u tišini. Tek dva dana kasnije građani su u informativnoj emisiji čuli vijest da je u Hrvatsku stigao pilot – heroj koji je dovezao našem zrakoplovstvu prvi MIG-21.
Mnogo duže no što su građani tada čekali vijest, Borović je čekao na priznanje za svoju hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu. Dočekao ga je tek nakon tri desetljeća. U veljači 2022., povodom tridesete obljetnice Preleta za Hrvatsku, kao tada već umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske, pilota Danijela Borovića, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, odlikovao je Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović.
>>> FOTO Milanović je najavio vojni mimohod: Pogledajte kako je to izgledalo u Zagrebu prije 10 godina
Otvori KEKS Pay
Toga se dana sjecam kao da je bilo jucer. To je legenda od covjeka koji je tocno znao zasto, kako, kada i zbog cega. I danas, moj naklon do poda!