Dvije dodjele odlikovanja vojnicima u ovom ratu, a tako različite. U jednominutnoj reportaži na prvom kanalu ruske državne televizije vidjeli smo prošli tjedan Aleksandra Vasiljeviča Fomina, zamjenika ruskog ministra obrane, u moskovskoj bolnici.
Mali foaje bio je sterilan, hladan i otuđujuć, bez ikakva pokućstva, s iznimkom velikog plazma televizora, ogromnog ulja na platnu i fikusa u kutu, a po kamenom podu moglo se zaključiti da je zgrada iz 1950-ih.
U invalidskim kolicima, odjeveni u nebesko plavu bolničku odjeću, sjedilo je devet mladića, svaki samo s jednom nogom. Potresno je gledati njihova lica: potpuno prazna, bez interesa za okolinu, nema ni traga smiješku. Reportažu je prenio na Twitteru američki novinar i politolog Kevin Rothrock, autor brojnih članaka na portalu The Moscow Times, a nekoliko je njegovih pratitelja komentiralo da dečki više sliče ratnim zarobljenicima nego herojima.
Izgubljeno i odsutno odslušali su poticajni govor generala Fomina o nastavljanju slavnih tradicija očeva i djedova, izbjegavali su njegov pogled i otrpjeli zagrljaj, da bi na kraju zahvalili bezvoljnim pljeskom na jednostavnom željeznom križu, Ordenu za hrabrost. Izjavu je dao samo jedan od odlikovanih, Jegor Vereščagin: dok je opipavao kolajnu zakvačenu na pidžamu, rekao je da su se prije 70 godina borili protiv nacizma i da se sada moraju boriti opet.
Zahvaljujući Twitteru saznali samo i da je veliki zlatni orden u obliku petokrake, sovjetskog dizajna, dobio Roman Hribov, autor najpoznatijeg pokliča u ovom sukobu. Bezbroj puta je ponovljen, ispisan je na brojnim ukrajinskim zgradama, prenesen je i na poštansku marku.
Prvog dana rata njemu je, kao i ostatku malene vojne posade na hridi u Crnom moru, zaprijetio ruski ratni brod, da bi mu on hladnokrvno odbrusio: Ruski brode, jebi se! Što se potom dogodilo nije jasno, osim da je dio tih Ukrajinaca, kako je izjavio njihov predsjednik Zelenski, ubijen, a dio zarobljen te potom razmijenjen – među njima i Hribov. U glavnom gradu Čerkeske oblasti, Čerkasiju, primio ga je u svojem uredu čelnik te ukrajinske provincije, naseljene Kozacima, Igor Taburec. Susret je bio prijateljski i srdačan, Taburec se vedro smijao, a Hribov sjajio od ponosa.
Čovjek bi pomislio da je došlo do zabune – pa zar nije Hribov izgubio svoj otok i zar nisu ruski vojnici dio krvave, ali donekle uspješne kampanje, u kojoj njihova vojska efikasno provodi denacifikaciju? Zašto onda Ukrajinac prima odličje kao pobjednik, a Rus kao gubitnik? Kao da se radi o dva svijeta: ruski je hladan i formalan, ukrajinski topao i emotivan; ruski general odlazi vojnicima, ukrajinski vojnik je pozvan zapovjedniku; ovdje državna televizija, ondje Twitter; jedni su u sterilnoj bolnici, drugi u živahnom uredu; ovdje protokol, ondje simpatična zbrka; ovdje proklamacije o očevima, djedovima i patriotizmu, ondje jednostavna psovka; ovdje opasni ratni brod, ondje kozački drznik; u Rusiji se ne vidi smisao žrtve, u Ukrajini se ne vidi smisao predaje; jedni se bore za domovinu, drugi provode specijalnu operaciju.
Ali zapravo uopće nije "specijalna operacija" nego se to na ruskom naziva "specoperacija". Može vam se to činiti kao nevažna razlika, pogotovo jer su takve spojenice česte i uobičajene u ruskom, ali i tu je riječ o dva svijeta. Svi totalitaristički sustavi više vole skraćenice nego normalne izraze jer prava riječ uvijek u sebi čuva bogatstvo života i asocijacija, a skraćenica je ledeno oružje koje vas ubija. Orwell je napisao da izraz Komunistička internacionala doziva pred oči sliku ljudskog bratstva, crvenih zastava, barikada, Marxa i Komune, dok je Kominterna čvrsta organizacija i kanon doktrina.
Gestapo, Stasi, Securitate i Agitprop otišli su u povijest, ali u Rusiji još uvijek postoji genprokuror (javni tužitelj) i Glavkom (glavnokomandujuščij), a čak se i vojnička naprtnjača mora zvati veščmešok, što je skraćeno od veščevoj mešok, vreća za odjeću. Taj duh kontrole riječi – a zapravo kontrole misli – prožeo je svu rusku upravu pa medbrat znači medicinski brat, litinstitut je književni zavod, minizdrav je mistarstvo zdravlja, zamdirektora je zamjenik direktora, a avtoprom je avtomobilnaja promyšlenost, to jest automobilska industrija; čak se i rat najstrašnijim oružjima ne vodi za Doneckij basejn nego za Donbas, još jednu skraćenicu. A nakon što netko klikne na nukopciju, vodit će se dalje lukovima, strijelama i kamenim sjekirama.
Slava Ukrainskom borcu i slava Ukraini !!!