Kad predsjednik najjače stranke na vlasti najavi da će parlamentarni izbori biti koncem 2003. godine, nakon što je potpredsjednik njegove stranke samo koji dan prije najavio izbore za kasno proljeće 2004. godine, otvara se pitanje je li to taktički potez za zbunjivanje protivnika, sukob među suradnicima ili slučajna nesmotrenost. Premijer i šef SDP-a Ivica Račan, naime, u novinskom razgovoru tijekom vikenda najavio je biračima da će na izbore dogodine. Samo nekoliko dana prije, pak, potpredsjednik SDP-a Mato Arlović, koji je i vrlo utjecajan izborni strateg, u sabornici je kao odgovor na oporbene optužbe da je Vlada dostavila Saboru predizborni proračun za 2003. uzvratio da će izbori biti tek u krajnjem ustavnom roku, u proljeće 2004. godine. Kome vjerovati?
To je pitanje kojim se Račanovi partneri zasad ne opterećuju previše i uglavnom naklono komentiraju kako su to taktičke nespretnosti ili tek vidljiv znak da počinje predizborna inventura postignutoga. Tek manji partneri, poput šefa Liberalne stranke Zlatka Kramarića, oštro reagiraju i plasiranje različitih izbornih termina karakteriziraju kao igre "velikih stratega i taktičara", koji misle da mogu male vući za nos. Kramarić je otprije ljutit zbog odnosa u koaliciji i kaže kako se u urednim zemljama godinama unaprijed zna kad će biti izbori, te da se od toga odstupa samo ako nastupe izvanredne okolnosti. Čak je i Slovenija, kao tranzicijska zemlja, uspjela uhvatiti redovit ritam izbora, a klima u Hrvatskoj, uključujući i oprečne izjave SDP-ovih čelnika, samo potvrđuje da se još uvijek živi u "pretpolitičko vrijeme", kazao nam je Kramarić.
U Saboru će ovih dana biti otvorena rasprava o prijedlogu novih izbornih pravila, koju su svojim zakonskim prijedlozima potaknuli HSS i DC. Manje stranke, poput Kramarićeve ili IDS-a, već mjesecima inzistiraju da se otvori rasprava o novom izborom zakonu, jer žele na vrijeme znati na čemu su. Njima datum izbore nije toliko sporan. Njima je egzistencijalno važan podatak hoće li Hrvatska biti jedna izborna jedinica ili će i dalje biti podijeljena u više njih. U slučaju da se uvede jedna izborna jedinica, a takvi su se glasovi puštali također iz Račanove stranke, manje bi stranke izbacio sa scene. I LS i IDS, na primjer, vrlo bi vjerojatno bili svedeni tek u uske regionalne okvire. Sve to ilustrira koliko je važno da se rasprava o izborima otvori što prije i zašto su šefovi stranaka, bilo da su Račanu trenutačno partneri ili da su mu konkurencija koja sad djeluje u oporbi, osjetljivi na puštanje balona o izbornim terminima.
D. Đuretek, D. Knežević, M. Šarić