Nakon uhićenja Vilija Beroša, društvenim mrežama se širi fotografija na kojoj piše pitanje: “Kako prepoznati tko prima mito?” A na fotografiji je Beroš koji pompozno drži ruku na srcu kod intoniranja “Lijepe naše”, a do njega je donedavni šef KBC-a Split Julije Meštrović koji, kako tvrde tužitelji, nije htio primiti mito u slučaju u kojem se tereti Beroš. Poanta je jasna, jer Meštrović u istoj situaciji za intoniranja hrvatske himne ne drži ruku na srcu, i to bi trebalo činiti razliku između lopova i poštenjačine.
Istina, ništa u životu ne treba generalizirati pa se tako nikako ne može reći da su lopovi svi koji drže ruku na srcu, pa tako ni da su svi u HDZ-u lopovi. Ima lopova koji ne drže ruku na srcu i nisu u HDZ-u, ali baš HDZ je opet, po tko zna koji put, pod lupom javnosti i istražnih tijela, i njegovi članovi, i to ne bilo koji član, nego donedavni aktualni ministar. Što je to trulo u HDZ-u, da ministri padaju kao zrele kruške, da se premijer u svoja tri mandata morao odreći njih tridesetak? To govori i o samom premijeru, za kojeg je odavno jasno da je totalni nevježa u biranju kadrova, da mu je kadrovska politika promašaj od prvog dana i da mu se ti promašaji stalno obijaju o glavu, kao bumerang koji se vraća.
Veliku krivicu ima i izborni sustav koji nema veze s demokracijom već više s autokracijom. U stranci postoji predsjednik (šef) koji odlučuje o tome tko će iz stranke uopće biti na listi za izbore, znači autokrativno odlučuje 1 čovjek zatim u slučaju da takva stranka dobije priliku da sastavi vladu opet o ministrima odlučuje 1 čovjek (isti onaj koji je i amenovao izbornu listu) znači praktično vlada 1 čovjek jer ima indiskretno pravo iz vlade izbaciti bilo kojeg ministra koji nije njemu poslušan ili pak ostaviti nesposobnog na dužnosti usprkos njegovoj nesposobnosti i korumpiranosti jednostavnim preglasavanjem odnosno stranačkom stegom(čista diktatura unutar stranke) nitko od saborskih zastupnika ne može glasati po vlastitoj savjesti već po diktatu šefa, ispada da je predsjednik(šef) stranke diktator u državi kao Cezar u Rimu i mi to zovemo demokracijom, malo morgen nema tu demokracije niti u tragovima. Zašto nema demokracije? Jednostavno jer su zastupnici u saboru birani od šefa koji je izabrao samo takve koji će podržati istog u svemu i u svakoj prilici bez upotrebe vlastite glave sve iz razloga da bi zadržali vlastite dobrobiti kojima ih je opet zadužio šef te iste stranke. Tko tu vidi demokraciju ? Referendumi gdje svatko može izraziti svoju volju promišljajući vlastitom glavom gotovo su zatrti do krajnosti uz nemoguće uvjete. Zato imamo što imamo ne trebamo se nadati boljem u bliskoj i daljoj budućnosti.