Donošenje i usvajanje Zakona o hrvatskom jeziku nedosanjani je san ne tako malog broja akademika, pravnika i lingvista. U nedostatku konkretnijih i neutralnijih lingvističkih prijedloga, s višegodišnjim stankama, na scenu neophodnih i životno važnih pitanja hrvatske opstojnosti nastupi tako s vremena na vrijeme jezična politika koja bi jezik, onakav kakav hrvatski jest, živ, vezala zakonskom regulativom. Tim ispisanim birokratskim zakonskim člancima ista bi jezična politika dobila argumente za imenovanje raznoraznih skupina koje bi, nagađa se u javnosti, po javnom, gospodarskom, političkom i bilo kojem drugom polju "lovili" sve one koji se hrvatskog ne drže onako kako bi se to možda propisalo u dosad nikad ostvarenom zakonu. Jer isti taj nedosanjani zakon, kojem je temeljni argument činjenica da ga imaju mnoge druge zemlje i da vlastiti jezik treba štititi od utjecaja stranih riječi, uvijek zapali svu javnost, čini se uzalud jer ne stigne ni do kakve saborske procedure u kojoj bi dobio ikakve šanse za primjenu.
Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku 'kiseli' se u Ministarstvu, nema naznaka da će krenuti u saborsku proceduru
Kako je nacrt prijedloga u Ministarstvu obrazovanja više od četiri tjedna bez ikakve povratne informacije ili bilo kojeg znaka da Radovan Fuchs uopće planira štogod po tome pitanju poduzeti, prije tjedan dana o nužnoj potrebi donošenja Zakona o hrvatskom jeziku u Saboru je govorio Andro Krstulović Opara, kazavši da je Zakon nužan kako bi se stvorio pravni okvir i mjere za provedbu očuvanja hrvatskog jezika u 21. stoljeću, čime će se osigurati i njegova budućnost.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.