Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Roditeljima zatvor: Da je dijete bilo u bolnici, ne bi umrlo

Pravo djeteta na život svakako je iznad prava roditelja na odlučivanje o izboru načina liječenja, kaže pravobraniteljica za djecu
26. listopada 2018. u 18:14 31 komentara 9041 prikaza
Hana Budinski,Viktor Brnobić i njihovo dijete
Foto: Privatni album

Roditelji devetogodišnjeg dječaka koji je umro u mukama proglašeni su krivima jer su grubo povrijedili prava svog djeteta, uskratili mu pravo na liječenje i ozdravljenje. Dječakova majka Hana Budinski, prethodno Gržetić (40) iz Omišlja, osuđena je na godinu dana bezuvjetnog zatvora, a dječakov otac Viktor Brnobić (43) iz Kostrene na godinu i pol zatvora. Nisu osuđeni za smrt svog djeteta jer nije nedvojbeno dokazano da su za nju odgovorni. Nepravomoćna je to odluka riječkog Županijskog suda, piše Novi list.

21.11.2014., Zagreb - Sutkinja za mladez Lana Peto Kujundzic.  Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL smrt 9-godišnjaka Sutkinja: Liječnik je taj koji treba reći – vaše dijete ostaje u bolnici

Skrivali dijete

Riječko Županijsko državno odvjetništvo dokazivalo je da je dječakova smrt prouzročena time što su roditelji grubo prekršili djetetova prava na liječenje, a to bi značilo najmanju kaznu od tri godine zatvora. Međutim, sud je uvažio mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prema kojem se ne može sa sigurnošću tvrditi da bi dijete preživjelo, odnosno ostalo na životu i nakon 5. rujna 2015. godine i u slučaju da se liječilo na adekvatan način.

Dječak je početkom kolovoza 2015. u riječku bolnicu na Kantridi doveden s vidljivo natečenim vratom i dijagnosticiran mu je ne-Hodgkinov limfom. Premda su liječnici informirali roditelje o bolesti i liječenju, kao i o mogućim štetnim posljedicama neliječenja, što uključuje i smrtni ishod, roditelji su odbili konvencionalno liječenje koje uključuje kemoterapiju i odveli dijete iz bolnice. Očajni riječki doktori obratili su se Centru za socijalnu skrb u Omišlju koji je pokrenuo postupak privremenog oduzimanja roditeljske skrbi nad djetetom, koje je nakon razvoda roditelja živjelo s majkom. Roditelji su tada dokazali da dječaka vode u Italiju po drugo mišljenje pa je odluka Centra odgođena.

Dječja bolnica Kantrida Nisu dopustili liječenje Protiv roditelja preminulog dječaka iz Omišlja pokrenuta istraga

Talijanski liječnici utvrdili su da je bolest progredirala u leukemiju i kontaktirali su s riječkim liječnicima. Dječaku je bivalo sve lošije. Po povratku iz Italije Centar za socijalnu skrb šalje odluku o privremenom oduzimanju djeteta, no roditelji s teško bolesnim djetetom bježe i skrivaju se u Gorskom kotaru. Dijete trpi užasne bolove, a kada njegova agonija postane neizdrživa, roditelji su pozvali hitnu pomoć. Dijete je prevezeno na Kantridu, međutim više mu nije bilo spasa.

Poslije smrti sina, V. Brnobić novinarima je izjavio kako dijete nisu htjeli liječiti agresivnom kemoterapijom, koju smatra “bojnim otrovom”, već su odlučili liječiti ga prirodnim neagresivnim putem. Za to su koristili sodu bikarbonu i limun, prirodne sokove te razne biljne kapi, tinkture i prirodne antibiotike, a nabavili su i kanabisovo ulje. Djetetova majka izjavila je: “Moje dijete nije htjelo ići u bolnicu i nije htjelo da ga bodu iglama. Mi smo ispunjavali njegovu želju. Bio je inteligentno dijete i znao je što mu treba, a što ne.”

Zoran Vinković Kazna 10 mjeseci Bivši gradonačelnik Đakova kriv za krivotvorenje isprave

Prof. Goran Palčevski, predstojnik Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka, koji je oca bezuspješno nagovarao da dijete ostavi u bolnici na liječenju, kazao je tada: “Da je dijete ostalo kod nas, sigurno bi mu se pomoglo i uvjeren sam da u konačnici do ovako neželjenog ishoda ovako brzo ne bi došlo.”

Nemaju apsolutno pravo

– Pravo djeteta na život svakako je iznad prava roditelja na odlučivanje o izboru načina liječenja, što je osobito važno kad je život djeteta neposredno ugrožen i kad je važno brzo reagirati i na vrijeme poduzeti odgovarajuće medicinske zahvate. Nijedan propis ne daje roditelju apsolutno pravo odlučivanja o svome djetetu u bilo kojem području života – poručila je danas pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Dr. Novak: Oduzeti skrb u roku od 24 sata

– Liječnik treba uvijek reći istinu, ma kako ona bila bolna i teška. Većina ljudi u stanju je prihvatiti je, a manji dio reagira iracionalno ili smatra da je neki drugi način liječenja bolji. S njima je teže. Moj je stav: dopustiti im da poduzmu sve ono što djetetu ne škodi, primjerice, ako želi dovesti bioenergetičara da maše rukama iznad bolesničkog kreveta, neka maše. Međutim, u slučaju da roditelj ne dopušta hitan i nužan postupak za dijete, smjesta treba zvati socijalnu službu kako bi se takvom roditelju oduzelo skrbništvo. Vjerujem da se to vrlo lako može napraviti unutar 24 sata. Jer oni oduzimaju djetetu šansu za život! Mi smo tu da služimo djetetovu zdravlju, sve je ostalo sporedno – rezolutan je dr. Milivoj Novak, dugogodišnji pedijatar, a sada pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor u KBC-u Zagreb. Dječja pravobraniteljica napominje i kako je iznimno je važno da svi sustavi koji su uključeni u razmatranje mjera radi zaštite života i zdravlja djeteta – zdravstvo, socijalna skrb, pravosuđe – razmotre i preispitaju slabe točke.

– Zdravstveni djelatnici nailaze na teškoće i, premda propisi nude određene mehanizme zaštite djece u takvim slučajevima, nedostaje odlučnosti da se oni primijene – ustvrdila je pravobraniteljica.     

Plazma keksi
BAŠ KAO NEKADA
Stvari koje se godinama nisu promijenile, a svejedno ih obožavamo
  • Avatar Ante-Portas
    Ante-Portas:

    malo su dobili.

  • Avatar Agramer77
    Agramer77:

    malo su i dobili!

  • mikrogrizzly:

    Neovisno o ovom konkretnom slučaju, dakle čisto pravnička lamentiranja bi bilo zgodno čuti - a zašto roditelji uopće pod muß prisiljeni potpisivati neki dokument, ako nemaju pravo (vidi se iz daljnjeg razvoja situacije da su pravno čak penalizirani) napisati Ne! ... prikaži još! Ukratko, vrlo moralno-etički i pravnički skliski teren - mafijaši bi rekli da roditelji dobivaju ponudu koju ne mogu odbiti. Zašto to država sustavno, zakonom ne riješi nego nastupaju takve situacije da nekog roditelja stavljaju na javni linč jer odbio potpisati, a jel se to mora ili ne mora... Pustimo mi po strani uvjerenja roditelja, dobrobit djece, uvjerenja liječnika angažiranih u liječenju djece - to se jednom mora pravnički izvesti na čistinu! Ovo je sad pravni horror... Zašto uopće moraju potpisivati kad će kasnije, ako ne potpišu, krenuti udarna igla pravne države protiv njih?