Kad je Večernjak svojedobno među poznatim Hrvatima radio malu anketu o tome kakvu Hrvatsku žele i što bi promijenili, jedan je rekao da bi htio da je manje namrštenih, nezadovoljnih lica. Ne zna, kaže, je li to ostvarivo, ali treba stremiti tomu. Na tome je stao pa se ne zna je li mislio na mjerljiva poboljšanja blagostanja ili na stanje duha. Ili na oboje. Iz vizure polupune i/ili poluprazne čaše i čvrste ekonomske brojke mogu izgledati ovako i onako. Bilo u svrhu manipulacije ili kao odraz gledanja iz vlastitih cipela.
Turistička sezona, euro i okruženje rasta opće razine cijena – od roba i usluga do novca, tj. kamatnih stopa - nude mnogo predložaka u tom pogledu. Prema jednima, ove sezone turistima iz EU dodatna je prednost euro jer ne moraju misliti o konverziji u kune, a drugi tvrde da su isti ti turisti sada zatečeni cijenama jer ih zbog eura mogu lakše uspoređivati s onima doma. O životu u Hrvatskoj zacijelo stoje i tvrdnje da "nikad nije bilo više jako bogatih ljudi", ali nisu pogrešne ni one da je inflacijsko oporezivanje dodatno produbilo socijalno raslojavanje i povećalo siromaštvo. Vladajuće strukture rado ističu kome su i koliko pomogle i pomažu iz proračuna, no ne potenciraju baš činjenicu da je prethodno inflacija nabildala proračunske prihode od poreza, pogotovo od PDV-a. Slično je i sa smanjenjem udjela javnog duga u BDP-u, ne forsira se objašnjavanje da je to nemalim dijelom rezultat inflacijom poguranog rasta "nazivnika".
Tužno je i smiješno da u Hrvatski proizvodi jeftiniji u Njemačkoj nego u Hrvatskoj hrvatska vlada je nesposobna da išta učini .