Pedeset godina u Americi, a Hrvatska mu nikad nije izašla iz srca. Danko Grgas danas u Floridi živi američki san, ali novac i vrijeme ulaže u hrvatsku zajednicu, posebice u Hrvatski kulturni centar Kralj Tomislav u Deerfield Beachu, gdje je već duže vrijeme predsjednik. Hrvati se ondje druže, ali i sudjeluju u humanitarnim akcijama za Hrvatsku. Jedna od takvih bila je akcija prikupljanja pomoći za otoke Cres, Lošinj, Unije i Ilovik – ne samo simbolično nego konkretno i financijski. Kroz organizaciju IMAS (Islands Medical Assistance Society), koja već 25 godina prikuplja sredstva za teško dostupne jadranske otoke, pomoglo se sufinancirati mamograf – uređaj koji bi tamošnjim ženama olakšao pristup godišnjim pregledima. Jer na nekim mjestima u Hrvatskoj ni to nije samo po sebi razumljivo.
Grgas ne krije da hrvatska zajednica u Americi funkcionira na jednom posebnom principu: ljudi daju “bez računanja”. Vrijeme, novac, pa i zdravlje – sve to ulaže se u zajednicu, a zauzvrat nitko ne očekuje ništa. “Pomažemo vlastitim sredstvima, isključivo kako bismo podržali svoje ljude“, kaže Grgas, i u toj rečenici sažeta je cijela filozofija hrvatske dijaspore kakvu on poznaje. No upravo tu leži i jedan od gorućih problema. Mladi Hrvati u Americi više ne žive jedni blizu drugih. Nekad je Astoria bila središte okupljanja – vikendom su se Hrvati spontano susretali po restoranima i kafićima, stvarajući snažan osjećaj zajedništva. Danas je takvih mjesta znatno manje, a životni stil se promijenio. Mladi se školuju, a potom sele za poslom – od Manhattana do Detroita, od Detroita do Los Angelesa, pa i do velikih tehnoloških kompanija poput SpaceXa. Zajednica ne nestaje, ali postaje sve raspršenija.
Grgas ima jasnu poruku za Hrvatsku: uspješni Hrvati u Sjevernoj Americi nisu samo donatori – oni su potencijalni pokretači gospodarstva. Tvrtkama iz dijaspore treba dati konkretne poticaje da se vrate ili investiraju, a ne samo simboličnu dobrodošlicu. Jer dok mladi odlaze iz Hrvatske za boljim životom, u Americi postoje Hrvati koji bi taj bolji život mogli i stvoriti – ako im se omoguće pravi uvjeti. Svjestan je da Hrvatska nije Amerika i nikad neće biti. Ali i svaka mala pozitivna promjena, kako kaže, ima veliku vrijednost jer smo mala zemlja i svaki korak naprijed se računa. Uz sav taj angažman, Grgas je i čovjek koji zna uživati. U Floridi lovi divlje svinje, purane i patke na jezeru Okeechobee. Lov mu je u krvi još od djetinjstva – djed i otac vodili su ga u lov na zečeve u okolici Los Angelesa, i to se nije zaboravilo.
Prvu lovačku avanturu u Hrvatskoj doživio je 1973. na otoku Olibu – trčanje za psima, skakanje preko stijena, paziti da ne padneš u provaliju. I taj lov, kaže, i dalje stoji na njegovoj listi želja za povratak. Pitali smo ga radi li domaći pršut. Možda od divlje svinje? “Još ne, ali nikad ne reci nikad.“
Inspirativnu priču Danka Grgasa poslušajte u podcastu Cronnect. Podcast nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije i Croatians Onlinea.
Otvori KEKS Pay
Prvo ustabiljiti, protumačiti i uporabiti Hrvatsku u čvrstim granicama, a tek onda krenuti u obnovu. Dok god su na vlasti ratni bjegunci i bunkeraši s zgubidanima u javnoj službi, od tog brašna nema kruha.