Ministri financija svih država Europske unije, a među njima se očekuje i hrvatski ministar Marko Primorac, ovoga će tjedna na neformalnom okupljanju u Varšavi čuti i prvi put raspravljati o još jednom novom, dosad neviđenom načinu povećanja ulaganja u vojsku kroz zajedničku nabavu naoružanja i jačanje obrambenih sposobnosti. Predlaže se, naime, uspostava Europskog obrambenog mehanizma koji bi kroz zajedničko zaduživanje na tržištu i zajedničku javnu nabavu kupovao vojnu opremu, a države članice bi iz njega “posuđivale” tu opremu kad i ako zatrebaju. Prijedlog je razrađen u uglednom think-tank institutu Bruegel, ali je ciljano naručen i napisan za potrebe upravo tog neformalnog okupljanja europskih ministara financija i ekonomije (plus još i guvernera središnjih banaka) krajem ovoga tjedna u glavnom gradu Poljske, trenutačne predsjedateljice Vijeća EU.
Europski obrambeni mehanizam (European Defence Mechanism ili EDM) bio bi stvoren po uzoru na Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), instituciju koja priskače u pomoć državama članicama u slučaju financijske krize. ESM je, primjerice, sudjelovao u spašavanju Grčke tijekom dužničke krize i krize eurozone, kad je ta država bila odsječena od redovnog financiranja na tržištima kapitala. Članstvo u EDM-u ne bi bilo obvezno. Ta institucija ne bi bila kreirana kroz Europsku uniju, nego na temelju međuvladinog ugovora, sporazuma između država koje žele pristupiti. Mogle bi pristupiti i zemlje koje nisu članice EU, poput Velike Britanije, Norveške, pa i Ukrajine.
EDM bi bio “ekskluzivna nabavna agencija u pojedinim područjima” nabave vojnih resursa, ali bio bi i “planer, financijer, a moguće i vlasnik strateških osposobljivača”, piše u dokumentu Bruegela. Države koje pristupe EDM-u plaćale bi članarinu ili pretplatu, izračunatu na temelju svoje gospodarske snage, veličine vojnog proračuna i sličnih pokazatelja. Imale bi i prava, ali i čvrste obaveze. Među “strateškim osposobljivačima”, odnosno vojnom opremom koja korisniku pruža određene vojne sposobnosti, mogli bi, primjerice, biti satelitski sustavi za vojnu komunikaciju i obavještajno prikupljanje podataka. EDM bi, u drugom primjeru koji navodi Bruegel, mogao financirati razvoj i primjenu skupocjenih sustava protuzračne obrane ili nove raketne tehnologije. Što je više toga u vlasništvu EDM-a, to će veća biti politička predanost država članica EDM-a da produbljuju obrambenu suradnju.
U temeljnom ugovoru EDM-a bio bi naveden popis kritičnih područja vojne opreme na koja bi EDM bio usredotočen u zajedničkoj nabavi. Tako nabavljenu vojnu opremu EDM bi mogao prosljeđivati ili posuđivati svim državama članicama, a onim državama koje su bliže nekoj liniji fronte i stoga se nađu u većoj potrebi za raspoređivanjem nabavljene vojne opreme izašlo bi se ususret tako što bi se njima rasporedilo više opreme od onoga što bi im pripadalo prema njihovu doprinosu u članstvu EDM-a. To je isti princip po kojem djeluje i Europski stabilizacijski mehanizam, koji se zaduživao na financijskim tržištima uime svih članica, a potom je tako namaknut novac prosljeđivao Grčkoj kad se ta zemlja našla u krizi.
Veća suradnja je, po Bruegelu, nužna iz više razloga. Među ostalim i stoga što će dodatna potražnja proizvoda vojne i obrambene industrije utjecati na povećanje cijena tih proizvoda, a zajednička nabava i smanjenje fragmentacije na tržištu može obuzdati ili spriječiti taj rast cijena. No, kako se radi o osjetljivim pitanjima koja su tradicionalno dio nacionalnih ovlasti (ne nadnacionalnih, europskih), nije sigurno da će se ideja o EDM-u zakotrljati. To tek treba vidjeti. Prijedlog je tek ugledao svjetlo dana, a prve neformalne rasprave tek počinju. Ovoga tjedna u Varšavi. Ideja o EDM-u nastala je neovisno od već objavljenih prijedloga Europske komisije, koji bi mogli mobilizirati 800 milijardi eura za povećanje ulaganja u obranu diljem Europske unije.
Otvori KEKS Pay
evo kamo nas je dovela suluda russka agresija na minnu Ukrajinu-do masovnog naoružavanja radi opasnosti od ruske invazije za 2-3 godine!