Što su to uopće PPA ugovori, kakva su iskustva s ugovorima o otkupu energije u Hrvatskoj, u kojem smjeru treba ići u narednom razdoblju u vidu regulative, kakve se sve vrste PPA ugovora mogu potpisati, a i kako tvrtke mogu ispuniti ekološke ciljeve i standarde dok sudjeluju u PPA samo je dio tema o kojima se raspravljalo na trećoj regionalnoj konferenciji RE-Source Croatia 2025, koju su organizirali Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) kao službeni događaj europske RE-Source platforme. Konferencija se održava u zagrebačkom Sheratonu, pod pokroviteljstvom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije te Ministarstva financija.
- Sve mudre zemlje nastoje proizvoditi energiju da mogu upravljati njenim cijenama, ali i ostvariti vlastitu sigurnost. PPA ugovori u tome su itekako korisni - istaknula je, na konferenciji RE-Source Croatia 2025 Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH). Rast interesa tvrtki, poduzetništva i industrije za sklapanjem ugovora o otkupu električne energije cilj je konferencije, kazala je M. Pokrovac, a sve kako bi se omogućilo da hrvatske firme imaju veću konkurentnost. - PPA ugovori postaju ključni i u europskoj regulativi što možemo vidjeti kroz Plan za čistu industriju, Akcijski plan za čistu energiju, Kompas konkurentnosti, a i kroz najavu Europske investicijske banke koja pokreće pilot-projekt vrijedan 500 milijuna eura, kojim će se omogućiti podizanje kreditnog rejtinga tvrtkama koje nemaju mogućnost jamstva - kazala je direktorica OIEH pa dodala da je posljednji primjer PPA ugovora u Hrvatskoj onaj na 10 godina, koji kroz to razdoblje, naravno, jamči istu cijenu energije.
U Europi, naglasila je Juliette Kretels, organizatorica događanja i službenica za politike Re-Source Platforma, u 2024. je godini potpisan rekordan broj PPA ugovora. Osigurano je njima 12,7 GW energije. - I dalje se najveći broj PPA ugovora potpisuje u industrijama, slijedi trgovina, telekomunikacije, a onda IT sektor. Na područje ugovora o otkupu energije sve je više tvrtki i iz sektora prehrane te automobilske industrije - kazala je Juliette Kretels, koja je istaknula i da je lani najviše PPA ugovora potpisano, već tradicionalno, u Španjolskoj (3,5 GW), slijedi Njemačka (2 GW), a nakon njih Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska pa Nizozemska. U ukupnom poretku, među zemljama s najviše PPA ugovora ističe se i Švedska.
- U Francuskoj, s druge strane, započeo je novi trend koji se sve više vidi i drugdje, a to su hibridni PPA ugovori. Što se same energije tiče, najviše PPA sklapa se sa solarnim elektranama, a sve više i s vjetroparkovima - pojasnila je Juliette Kretels. O samim počecima PPA ugovora u Hrvatskoj raspravljalo se na panelu "Identifikacija i mitigacija rizika u PPA ugovorima".
- Do 2023. na hrvatskom tržištu potpisan je samo jedan ugovor o otkupu. Do tad ugovor sa zajamčenom otkupnom cijenom sklapao se s HROTE-om, a radi se, u suštini, o državnoj subvenciji i tu nema prostora za pregovaranje. Prvi puta korporativni PPA, ugovor između proizvođača i poslovnog korisnika izravno, sklopljen je 2023., ali on još uvijek nije detaljno reguliran u hrvatskom zakonodavstvu. U Zakonu o OIE postoji definicija, ali uvjeti sklapanja ne. Pravila obveznopravnih odnosa vrijede, tako, pri sklapanju PPA i ugovorne strane mogu same ugovarati iste. Na razini EU isto ne postoji jedna regulacija, ali ima direktiva o promicanju uporabe energije iz OIE. Ona, doduše, ne regulira sam sadržaj PPA ugovora, nego potiče da se na nacionalnoj razini oni reguliraju. Ali direktiva regulira jamstvo podrijetla, koji su dio PPA ugovora - objasnila je Sandra Tomašković, odvjetnica iz odvjetničkog društva Hren Tomašković. Naglasila je i razliku između fizičkog i virtualnog PPA ugovora.
- Fizički je otkup energije koji se sklapa između tri ugovorne strane; proizvođača, opskrbljivača i krajnjeg kupca te se može sklopiti u obliku jednog tripartitnog ugovora, ali rijetko se to događa, najčešće se radi o dva odvojena ugovora koji se prate; između opskrbljivača i kupca te opskrbljivača i proizvođača. U virtualnom PPA ugovoru ne dolazi do fizičkog otkupa energije, već je to financijski instrument i cilj mu je hedgiranje, odnosno zaštita cijene električne energije - rekla je Sandra Tomašković.
Da Axpo PPA ugovore imaju diljem regije, pojasnio je Domenico Franceschino, voditelj originacije za zapadnu i istočnu Europu te član uprave Axpo Solutions AGA. - Rumunjska, Mađarska, Grčka, Hrvatska, Srbija. U Hrvatskoj smo upravo potpisali 10-godišnji ugovor, dok smo u Srbiji potpisali prvi virtualni PPA ikad. Što se Grčke tiče, ona je specifična jer je drugačija od svih drugih zemalja. Ono s čime se susrećemo i što razmatramo kako rješavati jest tzv. učinak kanibalizacije koji se javlja kada obnovljivi izvori energije istog profila proizvodnje proizvode istovremeno, snižavajući veleprodajnu cijenu električne energije - kazao je Domenico Franceschino.
O tome kako virtualne elektrane doprinose PPA ugovorima govorio je Mladen Šicel, voditelj odjela Ugovaranja u KOER-u. - Mi smo prvo počeli raditi s velikim potrošačima, razumijevati njihove procese i prilagođavanja proizvodnji. Cijene energije variraju i ako se ugovaraju satne cijene koje se ugovaraju te se potrošnja može prilagoditi kroz dan, može se uštedjeti na nabavci energije. Ovakvi se ugovori rade iz ekonomskih interesa, a isplativi su. Pružanjem pomoćnih usluga, i potrošači i proizvođači mogu ostvarivati dodatne prihode - kazao je Mladen Šicel.
Razumiju li potrošači uopće PPA ugovore, pojasnio je Tomislav Vukmanović, voditelj prodaje u E.ON EIS-u. - Vidi se napredak u posljednjih godina. Dodatni "push" bio bi da se država angažira jer regulativu bi još trebalo "ispeglati". I motivirati potrošače, jer u uvjetima dok imamo regulirane cijene energije, teško ih je nagovoriti. Najčešći naši PPA ugovori jesu "onsight" ugovori, 10-godišnji, 15-godišnji s fiksiranom cijenom zelene energije jer rizici su kod njih manji nego kod drugih. Upravo završavamo sklapanje još jednog PPA, najvećeg dosad, od 15,1 MW - rekao je Tomislav Vukmanović.
A kako uopće pregovarati PPA, odnosno koji su izazovi i strategije pri pokušajima sklapanja ugovora o otkupu električne energije? - Naša je tvrtka aktivna na području OIE više od 20 godina. Svi naši projekti bili su oslonjeni na sustav potpora, što je potaknulo razvoj industrije pa smo 2017. počeli gledati kako razvijati komercijalne projekte. Pitanje je bilo tada kako uopće prodavati energiju nekom trećem, a i troškovi balansiranja bili su puno veći. I s dugoročnim PPA ugovorima stvari su isto sporo krenule, prije energetske krize na tržištu gotovo za njih nije ni bilo interesa. A onda smo, s krizom, dobili pitanja za PPA ugovore. Sad, nekoliko godina kasnije, stabilnije je tržište i mi smo sklopili nekoliko PPA ugovora koji su omogućili čak i realizaciju određenih naših projekata. Ali svakako je bolja pozicija za pregovore ako PPA ugovor proizvođaču energije nije ključan za ostvarivanje financiranja projekta - kazao je Branimir Ivković, voditelj odjela vjetroelektrana u ENCRO-u.
Ante Mandić, izvršni direktor Petrola Hrvatska, istaknuo je da je njegova tvrtka u siječnju ove godine sklopila "onsite" PPA ugovor s Metroom. - Radi se o 828 kW instalirane snage na objektu u Zadru, a dogovoren je 15-godišnji otkup energije s fiksiranom cijenom, nakon čega elektrana prelazi u vlasništvo Metroa. Očekujemo da će godišnja proizvodnja iznositi 1,034 GWh - rekao je Ante Mandić, koji je detaljnije pojasnio i što je to "onsite" PPA ugovor. Ugovor o kupnji električne energije "na licu mjesta" zapravo je ugovor između developera projekta i "retailera". Developer posjeduje, upravlja i održava sustav obnovljivih izvora energije u razdoblju od obično 15-25 godina, dok "retailer" pristaje platiti cjelokupnu proizvodnju sustava po fiksnoj cijeni tijekom trajanja ugovora. Ova vrsta PPA-ova nudi jedinstvenu metodu "retailere" da instaliraju solarne ili druge oblike OIE na licu mjesta u usporedbi s kapitalnim kupnjama.
Kako su u Metrou promišljali PPA, pojasnila je Nika Misija, korporativna pravnica i službenica za usklađenosti zaštitu osobnih podatka u Metrou CC. - Imali smo tenderski tim, čiji sam ja bila dio. Razmišljali smo o svemu; kakva će biti statika, građevina, kako će se izvršiti instalacija, kako na naš krov bilo što postaviti, hoće li biti zakup ili služnost. Na kraju smo se odlučili upravo za služnost - kazala je Nika Misija, objašnjavajući i kako je Metrou energija bila potrebna za opskrbu općenito, ali i za, primjerice, njihov hladni lanac hrane. - Zvali smo prvi tvrtke s dugogodišnjim iskustvima koje bi energiju mogle osigurati, a onda se odlučili na tender jer se na taj način eliminira prvi rizik - rekla je Nika Misija.
