Samo četiri hrvatske županije uspjele su do kraja 2017. premašiti zaposlenost koju su imale 2008. godine, uoči svjetske ekonomske krize, koja se u Hrvatskoj prometnula u dugu recesiju. Sve četiri su većim dijelom smještene uz more, i to Zadarska, Dubrovačko-neretvanska, Ličko-senjska i Šibensko-kninska. Preostalih 16 županija uključujući i Grad Zagreb vuku minuse, pa je tako u Gradu Zagrebu bilo oko 35 tisuća zaposlenih manje nego 2008. godine, u Primorsko-goranskoj županiji s Rijekom kao centrom oko 12.000, u Splitsko-dalmatinskoj oko 6000 te u Istarskoj županiji oko 3000 zaposlenih manje, otkriva analiza Hrvatske gospodarske komore. Premda još nije uhvatio korak s 2008., da 1990. ne spominjemo, Zagreb ipak dominira na svim područjima u zemlji, pa i na tržištu rada, kako po zaposlenosti tako i po visini plaća.
Od Međimurja 45 posto više
Glavni grad jedini u Hrvatskoj ima više od polovice zaposlenog stanovništva na svom području – 55 posto, u Istri rade 42 osobe na svakih 100 stanovnika, a u Primorsko-goranskoj županiji njih 40. Dobar omjer zaposlenih u odnosu na broj stanovnika – 36 na svakih 100 stanovnika – ima i Međimurska županija gdje ujedno živi i najmlađe stanovništvo. U Međimurju je srednja dob 41 godina, a petina stanovništva županije mlađa je od 15 godina. Zaposlenost je u Varaždinskoj županiji 37 posto, a u Osječko-baranjskoj 30 posto. Na dnu su po zaposlenosti Zagrebačka županija, Vukovarsko-srijemska, Sisačko-moslavačka i Brodsko-posavska županija gdje na četiri stanovnika dolazi jedan zaposleni radnik na području županije. No, valja naglasiti da mnogi iz Zagrebačke županije posao pronalaze u Gradu Zagrebu, pa je ukupna zaposlenost u sredinama koje čine zagrebački prsten veća.
Pogledajte video - koji su najbolje, a koji najgore plaćeni poslovi u Zagrebu:
Prosječna zagrebačka plaća za tisuću kuna veća je od prosječne plaće u državi i iznosi oko 7200 kuna. No, kao i uvijek kad je o prosjecima riječ i u Zagrebu su velike razlike u primanjima između najslabije metalske industrije gdje zaposleni zarađuju 3839 kuna do najbolje naftne branše gdje su prosječne plaće više od 12 tisuća kuna, dok naftaši u prerađivačkoj industriji zarađuju 10.130 kuna. Na zagrebačke plaće utječe i to što je glavni grad administrativni, sveučilišni i zdravstveni centar zemlje, s velikim udjelom visokoobrazovanih radnika. U Zagrebu je i sjedište svih javnih poduzeća i velikih privatnih sustava, što sve diže prosjek grada. Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 6200 kuna, no polovica zaposlenih zarađuje manje od 6100 kuna.
Kao i svi prosjeci i zagrebački skriva velike razlike koje proizlaze iz pozicije djelatnosti u kojoj Zagrepčani pronalaze kruh. U prerađivačkoj industriji danas radi tek svaki deseti stanovnik glavnoga grada – njih oko 44 tisuće, petina ukupnog broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji zemlje. Za zaposlene u nekim industrijskim granama, poput metalske, možda bi bilo i bolje da žive u manje skupoj sredini nego što je glavni grad jer metalci zarađuju manje od 4000 kuna, a tekstilci i obućari tek nešto više od 4000 kuna, slično kao i ostali radnici u tim industrijama u ostalim županijama. Prosjek diže IT industrija gdje su plaće nešto više od 10 tisuća kuna, a slično je i u farmaciji, bankama, telekomima...
Trgovački centri prednjače po broju, no ne i u plaćama jer se u zagrebačkoj maloprodaji zarađuje oko 5600 kuna, no plaće u veleprodaji su oko 2000 kuna više i iznose oko 7600 kuna. U zagrebačkoj trgovini na malo i veliko radi oko 74 tisuće zaposlenih te je trgovina i vodeća gospodarska djelatnost po broju zaposlenih. Zagrebački trgovci na sebe vežu čak 40 posto svih zaposlenih u toj branši u Hrvatskoj. Prosječne plaće u Zagrebu su čak 45 posto više od prosječnih plaća u Međimurskoj županiji koje su najniže u Hrvatskoj.
Loša demografska slika
- Neto plaću nižu od 85% prosjeka Hrvatske imale su Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Virovitičko-podravska, Varaždinska i Međimurska županija. Međimurska županija pet je godina bilježila najnižu prosječnu neto plaću među regijama, a u četiri godine tu je ulogu imala Varaždinska županija, navodi HGK. U odnosu na 2008., Hrvatska je ostala i bez 4,3% stanovnika. Nepovoljni demografski i emigracijski tokovi uzrokuju nedostatni kontingent radne snage i postaju najveći problem tržišta rada u svim županijama, upozorava HGK.
Odmah zatvoriti Skole za radnicka i metalska zanimanja da od djece ne prave sirotinju !