Dvanaestoga lipnja 2023. umro je, zamalo proživjevši čitavo jedno ljudsko stoljeće, čovjek koji se zvao Paolo Di Paolo. Rođen 1925., u godini kad u Italiji nastupa fašistička diktatura, punoljetstvo je stekao koji mjesec prije Mussolinijeva zbacivanja s vlasti. Odmah nakon rata upisuje rimsku La Sapienzu, filozofiju studira kod čuvenog Guida de Ruggiera. Vrijeme je izazovno i uzbudljivo. Iz razrušene i opustošene zemlje uzdiže se jedan novi naraštaj, koji ne samo da će trajno obilježiti talijansku nego i europsku kulturu. Nastaje epoha filmskoga neorealizma, doba je velikih novina i novinara, prevratne književnosti, industrijskoga i modnog dizajna, koji malo pomalo preoblikuje lica i naličja poslijeratnog siromaštva. Di Paolo radi kao urednik nekog turističkog časopisa, druži se po Rimu s umjetnicima i intelektualcima, počinje se baviti fotografijom. Ali, prema vlastitim riječima, kao potpuni amater, oko sebe snima ljude i predjele, i u tome uživa kao da je turist u vlastitom životu.