Istupom saborskoga zastupnika Josipa Dabre kriza vladajuće koalicije dobila je novi zaplet. Dabro je spreman otići iz Hrvatskog sabora jer, kako kaže, država i hrvatski narod ne smiju biti taoci jednog čovjeka, ali pritom je postavio jasan uvjet, koji se može nazvati ultimatumom. Predložio je, naime, da se u sljedećih mjesec dana donese zakon koji će najstrože sankcionirati isticanje i afirmaciju simbola totalitarnih režima – i nacizma, i fašizma, i komunizma. To konkretno znači zabranu simbola ne samo NDH nego i SFR Jugoslavije, odnosno crvene zvijezde petokrake, pozdrava „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, srpa i čekića.
U priopćenju Domovinskog pokreta dodatno se objašnjava da bi taj zakon predvidio i zabranu veličanja protagonista i prepoznatljivih osoba tih režima na području Republike Hrvatske, ali i „isticanje simbolike srpske imperijalne politike tijekom dvadesetog stoljeća, njezinih protagonista i suvremenih reafirmatora, simboliku i protagoniste srpske agresije na Hrvatsku te na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i relativizaciju te agresije i klevetničkih narativa protiv oslobodilačke borbe hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zagovaranje zabrane i sprječavanje znanstvenog istraživanja hrvatske prošlosti te revizije povijesnih narativa nastalih pod utjecajem totalitarnog komunističkog režima bivše Jugoslavije“.
Čim se takav zakon donese, Dabro bi podnio ostavku i povukao se iz Hrvatskoga sabora. Što to znači za vladajuću koaliciju? Ponajprije teba reći da taj ultimatum nije ultimatum buntovnoga Josipa Dabre, nego je riječ o promišljenom potezu Domovinskog pokreta koji bi se mogao parafrazirati otprilike ovako: „Kad se već moramo odreći jednoga od svojih ključnih ljudi, učinit ćemo to tako da iz toga izvučemo političku korist. Ovaj trenutak iskoristit ćemo tako da iz njega iziđemo kao pobjednici, a ne kao poraženi.“ Ispada, dakle, da je vodstvo DP-a nagovorilo Dabru da se žrtvuje za stranku i njezine interese.
No potez Domovinskog pokreta donosi novu glavobolju Andreju Plenkoviću. HDZ i njegova vlada osuđuju totalitarni komunistički režim, ali još nisu spremni na zabranu njegovih simbola. Kao što na to nisu bile spremne ni sve dosadašnje hrvatske vlade. U prvom redu zbog toga što bi takav potez – iako razumljiv i opravdan – izazvao žestok otpor ljevice te polarizirao hrvatsko društvo do krajnjih granica.
Takva napetost i zaoštreni unutarnji politički odnosi u vrijeme globalnih izazova Hrvatskoj jednostavno nisu potrebni. Naše društvo obračunat će se jednom i s ostacima komunističkog režima i s njegovim simbolima, no to vrijeme još nije došlo. Jasno je, dakle, da „Dabrin ultimatum“ nije rješenje, nego je to politička bomba kojoj nije svrha relaksirati odnose u vladajućoj koaliciji.
Naprotiv, ostane li Domovinski pokret pri svom zahtjevu, odnosno pokaže li se da taj ultimatum nije blef, kriza vladajuće koalicije samo će se produbiti. Na potezu je Plenković. Ne uspije li promijeniti odluku DP-a, morat će presložiti vladajuću većinu ili ići na prijevremene izbore.
Završiti više i s jednom i s drugom idologijom zla: i s fašizmom (pobogu ljudi u 2026 godini smo) i komunizmom (pa ljudi moji na pragu smo 2027 godine) i okrenuti se budućnosti - tehnologijama, suradnji, edukaciji i na koncu sebi samima. Inače će nas vrijeme pregaziti ... ako već nije ...