Žena koja je sa 32 godine pala u komu tvrdi da je doživjela iskustvo bliske smrti i vidjela što se nalazi na onoj strani. Liječnici nisu vjerovali da će Nicola Hodges dočekati jutro kada su je hitno hospitalizirali u bolnicu William Harvey u Ashfordu nakon što je nova terapija za epilepsiju dovela do opasne zakiseljenosti krvi. Stavljenu na 24-satnu dijalizu, Nicola je brzo upala u komu. Prognoze su bile sumorne - tek 20% šanse za oporavak. "Nitko nije očekivao da ću preživjeti tu noć, ali nekako jesam", prisjeća se Nicola. "Obitelj je upozorena da ću, ako se probudim, biti potpuno drugačija osoba. To nije nešto od čega se brzo oporavlja", dodala je. Nicola opisuje kako je tijekom kome, na rubu smrti, doživjela nešto neobično: "Jedini način kako bih opisala komu jest kao iskustvo bliske smrti. Međutim, nije bilo poput onog što obično čujemo, nije bilo nikakvih bisernih vrata. Nisam vidjela ništa konkretno, samo se sjećam topline i jantarnog svjetla. To iskustvo me uvjerilo da nakon smrti mora postojati nešto, neki oblik života ili energije", ispričala je. Unatoč tome što je prkosila prognozama i probudila se iz kome, Nicola je ostala u stanju konfuzije i dezorjentacije, jedva shvaćajući što joj se dogodilo. Šest mjeseci kasnije, tijekom epileptičkog napada, pala je i udarila glavom, što je rezultiralo s četiri odvojena krvarenja u mozgu. "Može biti vrlo zastrašujuće kad osjećate da nemate kontrolu nad vlastitim umom, bez obzira na sve napore", priznaje. Obiteljska okupljanja postala su izvor anksioznosti. "Dolazila bih na obiteljske događaje i sjedila za stolom s odraslima, a nisam razumjela o čemu se priča. Umjesto izolacije, osjećala sam se glupo", prisjeća se. "Premjestila bih se za dječji stol jer sam mogla pratiti njihov ritam. Osjećala sam da još uvijek komuniciram s obitelji, ali nisam se osjećala nespretnо pokušavajući ići u korak s odraslima", dodala je, piše Mirror.
Pad niz stepenice ostavio ju je gluhom na jedno uho, dok je još jedan napad u bazenu zamalo završio tragično. No, iz najcrnjeg perioda rodila se ideja - i lista želja. Frustrirana svim što je izgubila, Nicola je sastavila popis onoga što želi ostvariti prije 40. rođendana. Na vrhu je bio ambiciozan cilj - pobijediti oštećenje mozga i napisati knjigu. "Na popisu je bilo svašta - bungee jumping, padobranstvo, ali pisanje knjige bilo je prioritet, a ideja mi se vrtjela po glavi još od kome", objašnjava.
"Nekoliko puta sam pokušala sjesti i pisati, ali znate one dosadne glasove koje svi imamo - govorili su mi: 'Previše želiš, mala, nećeš uspjeti', ali dosta mi je bilo takvog razmišljanja", kaže. Bio je to spor i naporan proces, ali i terapeutski. "Kroz pisanje sam se vraćala sebi. Skidala sam vatu koja mi je bila omotana oko glave i osjećala kao da ponovno mogu disati", dodaje.
"Osjećala sam se kao da sam ponovno ja, kao da sam godinama spavala i tek se probudila", dodala je.
Kada je dovršila prvi nacrt, obratila se osobi koja je nekoć tiho sjedila pokraj njenog bolničkog kreveta - ocu Nicku, bivšem pomorskom inženjeru i strastvenom čitatelju. Njegova recenzija bila je kratka, ali je promijenila joj život: "Vrlo sam uživao. Ovo mora biti objavljeno." Ohrabrena, Nicola je osam mjeseci bezuspješno kontaktirala izdavače prije nego što je konačno sklopila ugovor s nezavisnom kućom Morning Mist. Ne samo da su zavoljeli njenu knjigu "Spirit Born", već su željeli još. Druga knjiga izlazi u rujnu, a treći dio je već u tijeku.