Nedavni događaji ukazuju na to da Izrael posjeduje gotovo neospornu zračnu prevlast nad Iranom. Iranske oružane snage pokazale su se nemoćnima u obrani od izraelskih zračnih udara koji su rezultirali uništenjem ključnih objekata. Unatoč tome, jedno strateški važno mjesto ostalo je pošteđeno: postrojenje Fordow. Locirano 32 kilometra od drevnog grada Qoma i približno 160 kilometara južno od Teherana, Fordow je jedno od dva iranska nuklearna postrojenja. Drugo postrojenje, smješteno u Natanzu, navodno je pretrpjelo znatna oštećenja tijekom napada.
Fordow, skriven u planinskom području s ključnim objektima duboko pod zemljom, predstavlja znatno teži cilj. Zaštićen naprednim protuzračnim sustavima, postao je simbol iranskog otpora i tehnološke inovativnosti. Ako Izrael doista želi eliminirati iranske nuklearne kapacitete, Fordow mora biti neutraliziran. Razlog tome leži u činjenici da se ovdje uran obogaćuje u centrifugama do 60 posto čistoće, što je tek korak do razine potrebne za proizvodnju nuklearnog oružja. Izraelski veleposlanik u SAD-u, Yechiel Leiter, izjavio je u petak novinarima: "Cjelokupna operacija... mora kulminirati eliminacijom Fordowa." Dan kasnije, iranski izvori izvijestili su o napadu na Fordow, no s ograničenim učinkom. Analitičari su opisali ovu planinsku utvrdu, smještenu unutar kompleksa Islamske revolucionarne garde, kao "srž i suštinu iranskog nuklearnog pothvata", piše Telegraph.
Brett McGurk, bivši koordinator za Bliski istok nekoliko američkih predsjednika, upozorio je: "Bez neutralizacije Fordowa, niste uklonili njihovu sposobnost proizvodnje materijala za oružje." Izrael se, međutim, suočava s problemom nedostatka adekvatnog naoružanja za ovaj zadatak. Smatra se da bi se dobro utvrđeni objekti Fordowa mogli uništiti jedino tzv. probijačima bunkera, masivnim bombama posebno dizajniranima za prodiranje duboko ukopanih struktura. Vjeruje se da Izrael ne posjeduje takvo streljivo niti teške bombardere potrebne za njihovo lansiranje. SAD, kao ključni saveznik, nalazi se unutar dometa Irana.
No Washington je nedvosmisleno dao do znanja da ne namjerava izravno intervenirati u trenutačnom sukobu. Ova situacija rezultirala je onim što Peter Wildeford, ugledni komentator i analitičar, naziva "Fordowljevim paradoksom". U članku objavljenom u subotu, napisao je: "SAD posjeduje vojnu moć za uništenje Fordowa, ali nema političku volju, dok Izrael ima volju, ali ne i sposobnost." "Ova fundamentalna neusklađenost između američke moći i izraelske hitnosti objašnjava zašto ne svjedočimo samo još jednom krugu napada, već potencijalno prvom činu u novom valu proliferacije nuklearnog oružja", dodao je, javlja Telegraph.
Drugim riječima, Izrael će nastaviti tražiti načine za neutralizaciju Fordowa, dok će Iran ustrajati u obogaćivanju urana. Islamska Republika, koja je dugo negirala nastojanja za razvoj nuklearnog oružja, započela je s obogaćivanjem urana u Fordowu u rujnu 2011. Postojanje ovog objekta otkriveno je dvije godine ranije, kada su deklasificirana britanska, francuska i američka obavještajna izvješća detaljno opisala tajno postrojenje "nespojivo s mirnodopskim nuklearnim programom". Vijest je bila toliko šokantna da je izazvala osudu čak i Kine i Rusije, inače saveznica Irana, te je Fordow postao središnja točka u nastojanjima ograničavanja iranskog nuklearnog programa.
Prema odredbama značajnog nuklearnog sporazuma JCPOA, koji je posredovao Barack Obama 2015. godine, Fordow je trebao obustaviti obogaćivanje uranija na 15 godina, a Teheran se obvezao ograničiti razinu obogaćivanja uranija općenito na 3,67 posto - razinu prikladnu za civilnu nuklearnu energiju i istraživačke svrhe, ali ne i za nuklearno oružje, u zamjenu za ublažavanje sankcija. Međutim, do 2018. godine, nakon što se SAD povukao iz JCPOA-e na inicijativu Donalda Trumpa, postrojenje je, prema izvješćima, ponovno započelo s proizvodnjom obogaćenog uranija. U ožujku 2023. godine Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) potvrdila je izvješća o pronalasku 83,7 posto U-235 u Fordowu, gotovo na razini potrebnoj za izradu oružja.
Prošlog tjedna u svom najnovijem tromjesečnom izvješću IAEA je objavila da je Iran proizveo dovoljnu količinu uranija obogaćenog na 60 posto, koji se u roku od nekoliko dana može dodatno obogatiti do 90 posto – razine prikladne za izradu nuklearnog oružja – za potencijalnu proizvodnju devet nuklearnih bombi. Agencija je zaključila da je to razlog za ozbiljnu zabrinutost.
Izraelsko vodstvo očito se složilo s ovom procjenom. Premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je operacija Rising Lion usmjerena na smanjenje "iranske prijetnje samom opstanku Izraela", dodajući da će operacija "trajati onoliko dana koliko je potrebno da se zaustavi širenje". U međuvremenu, satelitske snimke otkrile su značajna oštećenja na nuklearnim postrojenjima u Natanzu i na još jednom objektu, Isfahanu. IAEA je potvrdila da su ključne zgrade u potonjem postrojenju pretrpjele štetu. Stručnjaci smatraju da je Izrael u tim napadima mogao koristiti streljivo za probijanje bunkera, iako manje snage od onog potrebnog za značajan udar na Fordow. Justin Bronk iz Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI) izjavio je za BBC da bi obrazac eksplozija "odgovarao korištenim penetracijskim bombama", poput "GBU-31(V)3 ili možda čak specijaliziranijih penetracijskih GBU-28".
Suvremeni probijači bunkera razvijeni su nakon Prvog zaljevskog rata 1990. godine, kada su se koalicijske snage suočile s iračkim utvrdama koje su bile prečvrste i preduboko ukopane da bi ih konvencionalno streljivo moglo oštetiti. Novo oružje imalo je izrazito ojačani vrh, inicijalno izrađen od topovske cijevi, i odgođeni upaljač, što je značilo da ne bi detoniralo pri prvom udaru, već tek nakon prodiranja u metu.
Iako su bombe koje Izraelci već posjeduju učinkovite protiv do šest metara armiranog betona, smatra se da je američka GBU-57A/B jedino streljivo koje bi moglo nanijeti ozbiljnu štetu Fordowu. Poznata i kao MOP ili Massive Ordnance Penetrator, GBU-57 dugačka je preko šest metara i teži 14.000 kg, s bojevom glavom od 2.400 kg i GPS sustavom navođenja. Navodno može probiti do 61 metar betona. Jedini zrakoplov sposoban za njezino lansiranje je stealth bombarder B-2, koji može nositi dvije takve bombe istodobno.
Ipak, Izrael ima na raspolaganju i druge metode. Neki stručnjaci sugeriraju da bi konvencionalno streljivo, ako se višestruko koristi na istoj meti, moglo oštetiti Fordow. Alternativno, mogle bi se angažirati specijalne snage na terenu u pokušaju sabotaže postrojenja iznutra. U travnju 2021. izraelski mediji tvrdili su da je Mossad bio umiješan u eksploziju koja je prouzročila prekid napajanja u postrojenju u Natanzu. Godine 2010. računalni virus Stuxnet oštetio je nekoliko nuklearnih centrifuga. Međutim, takve operacije nose značajne rizike, posebice sada kada je Iran u stanju najviše pripravnosti. Čak i uspješno ciljanje Fordowa ne bi označilo kraj iranskih nuklearnih ambicija. Novi objekt je u izgradnji nekoliko kilometara južno od Natanza, u Kūh-e Kolang Gaz Lā, poznatom i kao Planina Pijuk. Očekuje se da će biti još bolje utvrđen od Fordowa. Bez radikalne promjene američke politike ili inovativnijeg pristupa, malo je vjerojatno da će se Fordowljev paradoks uskoro razriješiti. Iranska nuklearna planina ostat će središnja preokupacija izraelskog strateškog promišljanja.
FOTO Pogledajte kako sada izgledaju iranska nuklearna postrojenja: Satelitske snimke razotkrile moćne udare Izraela
"vrlo specijalni betoni" - kad ekipa bez pravih škola pokaže da ne zna čak niti o građevini... 😂😂 Ne postoje vrlo specijalni betoni, postoje armirani, prenapregnuti, i betoni posebnih namjena s aditivima. Postoje i prefabricirani betonski elementi sa kombinacijama navedenih. Ako se traži nešto jače od prenapregnutih, eventualno se može ići na na kompozite, sendviče slojeva koji mogu smanjiti mogućnost bušenja takvog kompozita.