New York Times je napisao da su s predugim i dosadnim otvaranjem Olimpijade Francuzi promašili ceo fudbal, a Guardian da to nije bila samo najdosadnija olimpijska ceremonija, nego i najgori spektakl ikada. Uspješne olimpijske priredbe, poput londonske, predstavljale su sjajnu zabavu, ili su, kao u Sidneyju, ponudile ključ za ujedinjavanje povijesti starosjedilaca i doseljenika. Ovo u Parizu bilo je pretenciozno i isključivo, iako umjetnički direktor te ekstravagancije, Thomas Jolly, sada tvrdi da su htjeli biti inkluzivni: „Željeli smo govoriti o različitosti. Željeli smo uključiti svakoga. Imamo pravo voljeti koga želimo. Imamo pravo da ne budemo vjernici!“
Otvaranje OI nije mjesto za parodiranje ičije religije, a pogotovo ne jedne, i samo jedne, religije! ...Uostalom neka "avangarda" koja to nije, dirne u woke religiju pa ćemo vidjeti o kakvoj se hrabrosti i uključivosti radi.