Cijeli svoj život Nevenka Krnic ima pse. Gotovo 30 godina dom je dijelila s dobermanima. Još dok je posljednja dobermanka Sany bila živa, odlučila je da će s njom završiti i era dobermana, udomit će nekog napuštenog psa i spasiti život barem jednom nesretniku bez doma.
– Gledala sam oglase za životinje koje se udomljavaju, toliko ih je da sam odlučila jednu udomiti. Sany je nažalost nedavno uginula, a mjesec dana nakon njezine smrti k nama je stigla Dona – govori nam. Njezin dugogodišnji partner nije imao ništa protiv te odluke pa sada u njihovu domu uz pet spašenih maca i malenog mješanca Spidyja živi i mješanka u tipu njemačkog ovčara.
– Za Donu je pisalo da ima osam godina. Znala sam da vjerojatno nikada neće pronaći dom, jer svi traže samo male i čupave. Nitko ne želi starijeg psa, a posebno psa za kojeg se zna da ništa ne zna, da je cijeli život vjerojatno proveo na lancu i ne može se znati ni kako će reagirati – objašnjava nam gospođa Nevenka. Kaže, odluku da je udomi donijela je i prije nego što je otišla po Donu u privremeni dom, u kojem je provela nekoliko mjeseci.
– Dona se nikad nije vozila u autu, jedva sam je unijela. Do kuće je sve ispovraćala, bila je kao mali divljak. A kad je ušla u kuću, počela je skakati, grebati. No ja imam znanje i znam kako joj pomoći, znam što treba. Nije baš ništa znala, nije se znala igrati, nije znala ni uhvatiti lopticu, a kamoli trčati za njom i donijeti je. Sad sve zna. I auto nije više problem. Sate sam provela učeći je, sad sama skoči unutra. Moji su psi uvijek išli sa mnom, nikad nisam išla tamo gdje psi nisu dobrodošli. Loptica joj je sada najdraža igračka – opisuje nam kako se Dona mijenjala. I sve to za malo više od mjesec i pol. Da nije stigla k njoj, uvjerena je da bi je netko drugi možda i brzo vratio jer početak nije bio dobar.
– Iznenadilo me koliko ima energije, mislila sam da će biti malo mirnija. Još su nam jedini problem mačke. Ne u kući, tu su obično mirnije pa ih ni Dona ne dira, no kad su na dvorištu, rado bi ih ganjala. Najbolje se slaže s Tarkicom, koja je spašena kao mače. Osim nje, s nama su još Vidra, koja ima dijabetes, Jurco i Štef, braća koju sam othranila na bočicu, a tu je i Maja, maca koja je slijepa i kod mene je dvije godine. I nju Dona jako voli – ističe udomiteljica. Dodaje da je Dona zapravo super pas, ljudima se jako veseli, a u posljednje vrijeme u dvorištu zna i zalajati.
A da volonterka Marija Jurlina nije sasvim slučajno saznala da tamo negdje na lancu živi jedan pas, i tako već osam godina, Dona vjerojatno nikad ne bi osjetila kako je to biti kućni ljubimac.
– Imala sam čvrstu namjeru da ću samo otići, vidjeti i napisati njenu priču u nadi da će se netko odazvati. To se nije dogodilo, a ja više nisam mogla podnijeti da to bude sve što njoj život može ponuditi. Osjećala sam da svemir ima plan za nju, kad mi ju je već ubacio u život, sigurno postoji i razlog. Trebalo je pružiti ruku spasa, čak i kad je sve izgledalo nemoguće. I eto, nakon skoro šest mjeseci stigao je onaj pravi i jedini poziv – kaže M. Jurlina i priznaje da je bila u grču jer je starije pse jako teško udomiti. No veća joj je muka bila ostaviti je tamo i nositi je na duši. I tako je, dodaje, srce opet začepilo razum. Vrijedilo je, jer promijenili su još jednu sudbinu. A Dona je, dok je Marija nije otkrila, živjela na lancu u zapuštenom starom i ruševnom štaglju. Bila je u lošem stanju, imala je probleme s dlakom i kožom, bila je neuhranjena, zanemarena i zaboravljena. Oko nje je bilo puno izmeta, nigdje hrane ni dekice. Vlasnika je uspjela nagovoriti da se odrekne Done, pronašla je privremeni smještaj, a onda je konačno zazvonio i telefon. Na drugom kraju bila je Nevenka Krnic. Koja kaže da nije ni na trenutak požalila zbog svoje odluke.
– Dona brzo uči i sve shvaća. Bilo bi dobro da životinje prestanu uzimati ljudi koji ih ne žele. Jer one su obveza, o njima se treba brinuti, a sve to i košta – napominje udomiteljica.
Otvori KEKS Pay
Postovani Gosp. Krnic. Od srca vam hvala sto vi radite za ovu dragu zivotinjicu. Imate zlatno srce .Najljepse zelje za vas i vasu obitelj. Nemam tih rijeci da vam zahvalim.