Jučer je, nažalost, nepovratno otputovao svjetski putnik Boris Mutić. Jedan od tri naša najveća sportska komentatora umro je u 70. godini nakon kratke i teške bolesti, a posljednji ispraćaj bit će u petak (15 sati), na Mirogoju.
Mutić je u bogatoj karijeri izvještavao sa 16 olimpijskih igara i 42 svjetska prvenstva.
Prenosio 22 sporta
Izravno je prenosio događaje iz 22 sporta, pri čemu su njegovi prijenosi gimnastike nedostižni. Bio je vrstan poznavatelj i skijanja, klizanja i košarke, a suvereno je prenosio utakmice sa šest svjetskih nogometnih prvenstava.
– Boris je bio pravi sportaš, jedan od rijetkih sportskih novinara koji su završili Kineziološki fakultet. Odlično je poznavao materiju, prenosio je stručno i precizno – kazao je Dražen Anzulović s čijim je pokojnim ocem Vladimirom Boris bio veliki prijatelj.
Mutić je bio i veliki prijatelj mnogih takozvanih malih sportova. I na vrhuncu svoje karijere, a posebno potkraj karijere i u mirovni. Sjećamo se s koliko je veselja prošle godine radio reportažu s Europskog prvenstva u karateu u Tallinnu.
Osim toga, još prije dva mjeseca s briljantnim je prilozima dopunjavao svoga kolegu Blažička u prijenosu.
Kolege u cehu Borisa su iznimno cijenili, i profesionalno i ljudski, pa tako i Jura Ozmec, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara:
– Boris je bio iznad svih po poznavanju brojnih sportova ali i po osjećaju kada nešto treba reći odnosno prešutjeti.
Vratili ga iz Barcelone!
Današnji mladi ljudi rekli bi da je Boris bio “cool”. U prijenosima sitni cinik s mjerom dobrog ukusa, a privatno zafrkant, ali i topla duša. Stoički je podnio kada su mu na HRT-u 1992. prebrojavali krvna zrnca i zbog toga ga vratili iz Barcelone u predvečerje Olimpijskih igara. Srećom, tada je cijela sportska rubrika stala iza njega. Nije dopustila da sitne šovinističke duše uklone jednu legendu.