Kad Komitas Vardapet zapjeva "Ždrala", dogodi se ono čudo koje još nitko razjasnio nije niti mu otkrio ime. Riječ umjetnost pomaže, ali je preopćenita i blijeda za čudesa koja su njezina srž i smisao. Kao kad kažete – šipak. Ništa niste rekli o svilenkastom, prozirno čvrstom, slatko-kiselom sjemenju. Osim ako ne govorite čovjeku čije ruke, zubi i nepce imaju iskustvo istresanja i zobanja koštica s napetog dlana. A gdje su još zvukovi i mirisi...
Lako je reći: idite na YouTube, upišite "Komitas" i "krunk" i poslušajte sami prije 110 godina u Parizu snimljen glas Komitasa Vardapeta. Ali... Internet, YouTube, link... sa svakom takvom riječju truni se, mrvi i nestaje sva tajanstvenost umjetnosti. Moje je da opisujem tako da vam usadim želju, glad i žeđ za šipkom. Ili, još teže, da vam moja slova Komitasovim glasom zapjevaju.