Razoarao sam se u sve. U Vukovar sam došao kako bih napokon
riješio stambeno pitanje te dobio posao, a dotjerali su me
do zida – moja obitelj gotovo gladuje – zapoeo je
svoju priu Jakov Krijanović, hrvatski branitelj koji je iz Rijeke u
Vukovar došao odmah nakon mirne reintegraciji Podunavlja.
Nemaju
namještaja
No, za razliku od drugih, kojih, kako kaže, nije bilo nigdje,
ništa od svojih prava nije ostvario. Godinu i pol plaćao je
najam za stan u Vukovaru, a onda je od APN-a dobio kuću, koju uređuje.
Zahtjev za obnovu kuće predao je 2000. godine, a pozitivan odgovor
dobio je tek prošle godine. Odluio je uzeti građevinski
materijal jer je to bilo jedino što je mogao dobiti.
– Moja trudna nevjenana supruga Marija Hadžić,
15-godišnji sin i ja sami radimo, pokušavamo
nešto skrpiti. Do prije dva mjeseca za
miješalicom te s lopatom u ruci radila je i Marija, ali sada
više ne može. Razumijem se u gradnju, ali više
nemam ni lipe. Još moram uvesti vodu, struju, postaviti
limove. To su radovi koje moraju obaviti majstori te koje moram
platiti, ali nemam od ega. Problem je i namještaj
jer nemamo ništa. Ono nešto novca što
sam imao već sam potrošio na kuću – kaže
Krijanović.
Više je puta, kaže, zvao potpredsjednicu Vlade Jadranku
Kosor i Zakladu za branitelje, ali mu se nikad nitko nije javio.
Problem je i to što 20. listopada dolazi komisija, a do tada
kuća mora biti završena.
Uskoro i novorođene
Četverolana obitelj Krijanović sada živi u 15 etvornih metara,
u prostoriji koja prokišnjava. Spavaju na madracu na podu, a
žive od 1359 kuna socijalne pomoći i djejeg doplatka.
– Za mjesec i pol s nama će biti i novorođene, a mi za njega
nemamo ni dudicu, da i ne govorimo o neemu više. Upravo zbog
toga toga molim da mi se pomogne da završim kuću, u onome
što sam ne mogu platiti – uvođenju struje i vode.
Isto tako molimo i za nešto namještaja, koji ne
mora biti nov, nego samo funkcionalan – kaže Krijanović.
SUDBINE Branitelj s trudnom suprugom nema novca ni za osnovni namještaj
