Prva skupina istražitelja UN-a počela je svoj rad u Bagdadu. To je početak velikog odmjeravanja snaga, od kojega će zavisiti mir, ili možda rat. Velika napetost i velika uzbuna, dakle, na Srednjem istoku i u ostatku svijeta. Nema pak uzbune, osim u skromnoj mjeri, na Dalekom istoku, gdje ipak sjevernokorejsko nuklearno oružje izgleda već stvarnost, a ne pretpostavka.
Thomas Friedman, kolumnist "New York Timesa", prošlih je dana bio u Seulu i otkrio je da južni Korejci, koji bi trebali biti najzabrinutiji, pokazuju određenu ravnodušnost spram namjera uznemirujućih "rođaka" iz Pyongyanga.
Oni Sjevernu Koreju više gledaju više kao "ludu tetku nego stratešku prijetnju", veću važnost pridaju slanju njezine nogometne momčadi na Azijske igre nego posljedicama njezina nuklearnog naoružanja. Osjećaju se umireni gospodarskim krahom kasnokomunističkog režima, kao i vojnim savezom između Seula i Washingtona, koji ih štiti od ružnih iznenađenja, dok im ostavlja mogućnost umirivanja, pomoćima i osmjesima, "lude tetke".
Iza te radikalne različitosti ponašanja, američke opsjednutosti zbog "mogućeg" postojanja, ili planiranja, nuklearnog oružja, uz biokemijska, u Iraku, i opreza Južnokorejaca, ali i njihovih azijskih susjeda, pred izazovnim sjevernokorejskim priznanjima da već njima raspolažu, stoji veliki i odlučujući problem ovoga stoljeća.
Pošto je širenje nuklearnog naoružanja predodređeno nestati, ako ni zbog čega drugog, onda zbog već postojeće lakoće njegova pribavljanja, održavatelji međunarodne stabilnosti, među prvima očito Sjedinjene Države, moraju, ili mogu pokušati, spriječiti ga velikim vojnim pritiscima, tipa "preventivne obrane", ili napadom, dok je još na vrijeme, ili pak trebaju nastojati "njime upravljati", prebacujući na novu i fragmentiraniju stvarnost pravila ravnoteže između blokova, koja su spasili mir u desetljećima hladnog rata?
To drugo je teza hongkonškoga stručnjaka Philipa Bowringa u "Herald Tribuneu"; Sjeverna Koreja koristi bombu kao robu za razmjenu za svoje preživljavanje, dakle za političko pregovaranje, Indija i Pakistan su si međusobno dali jamstvo nenapadanja, Južna Koreja i Japan koriste američko superjamstvo (pa i prema Kini), Izrael svoja nuklearna oružja koristi kao krajnje sredstvo odvraćanja za slučaj povratka neke anticionističke koalicije na njegovu štetu, piše Aldo Rizzo. (H)
Otvori KEKS Pay
