Unatoč katastrofalno lošem vremenu, u zoru 6. lipnja ratne 1944. godine svanuo je dugo planirani 'Dan D' - započeo je najambiciozniji i najopsežniji pomorsko-zračni desant u povijesti ratovanja. Savezničke trupe iskrcale su se na obale Normandije. Toj operaciji kodnog imena Overlord prethodio je splet briljantno osmišljenih obmana - stvorena je fiktivna Prva američka armijska grupa, radio valovima su emitirane lažne šifrirane poruke, a u Kentu i Sussexu bili su čak podignuti i lažni kampovi s gumenim tenkovima na napuhavanje, drvenim zrakoplovima i lažnim desantnim čamcima.
U ranim jutarnjim satima tog sudbonosnog utorka, tišinu nad obalom sjeverne Francuske razbio je zaglušujući zvuk tisuća zrakoplova i brodskih topova. Na horizontu se pojavila golema armada, prizor koji je njemački narednik Ludwig Förster s nevjericom promatrao sa svoje pozicije na obrambenom položaju iznad plaže koja će uskoro postati poznata kao "Krvava Omaha". Njegov poziv u 1 sat ujutro bio je jedno od prvih upozorenja, no njemačko zapovjedništvo, uvjereno da se radi o diverziji, nije tada moglo pretpostaviti razmjere onoga što slijedi. Gotovo sedam tisuća plovila - 1.213 ratnih brodova, 4.126 desantnih čamaca, 736 pomoćnih i 864 trgovačka broda - prevozilo je prve skupine, od ukupno 160.000 vojnika koji će se tog dana iskrcati na pet plaža kodnih imena Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. Ta pomorska invazija, nazvana Operacija Neptun, bila je samo dio sveobuhvatnog plana, Operacije Overlord, koja je mjesecima bila pomno pripremana u najstrožoj tajnosti.
Planiranje Operacije Overlord započelo je još 1940. godine, gotovo neposredno nakon njemačkog osvajanja Francuske, a odluka o pokretanju invazije preko La Manchea donesena je na konferenciji Trident u Washingtonu, u svibnju 1943. i to pod pritiskom sovjetskog vođe Josifa Staljina koji je, kako bi se smanjio pritisak na Crvenu armiju, zahtijevao otvaranje druge fronte. Vrhovnim zapovjednikom savezničkih ekspedicijskih snaga (SHAEF) bio je imenovan američki general Dwight D. Eisenhower, dok je zapovjedništvo nad kopnenim snagama bilo povjereno britanskom generalu Bernardu Montgomeryju. Iako je prvotni plan predviđao iskrcavanje triju divizija, dvojica generala smatrala su da to nije dovoljno. Inzistirali su na proširenju invazije na pet divizija, uz podršku triju zračno-desantnih divizija, što je zahtijevalo dodatna desantna plovila te je odgodilo operaciju s planiranog svibnja na lipanj.
Briljantan scenarij obmane
Kako bi osigurali uspjeh invazije o kojoj je ovisila sudbina milijuna ljudi, ali i čitavog svijeta, saveznici su pokrenuli Operaciju Bodyguard - najsloženiju, najopsežniju i najsofisticiraniju kampanju dezinformiranja i strateške obmane u povijesti modernog ratovanja. Cilj je bio uvjeriti Nijemce da će se glavni udar dogoditi u srpnju te da će biti usmjeren na Pas-de-Calais. U sklopu podoperacije Fortitude South stvorena je tada fiktivna Prva američka armijska grupa (FUSAG) pod zapovjedništvom karizmatičnog generala Georgea S. Pattona. U Kentu i Sussexu bili su podignuti lažni kampovi s gumenim tenkovima na napuhavanje, drvenim zrakoplovima i lažnim desantnim čamcima. Kako bi se stvorio dojam goleme vojske koja se priprema za prelazak najužeg dijela kanala, putem radijskih valova emitiran je i iznimno buran, ali potpuno fiktivan, promet šifriranih poruka i zapovijedi. Obmana je bila toliko savršena da je Hitler, očekujući "pravu" invaziju, još tjednima nakon iskrcavanja u Normandiji i dalje držao svoje najelitnije oklopne divizije kod Calaisa u punoj pripravnosti. Istovremeno, bile su uništene brojne njemačke radarske postaje, a u noći invazije britanski su bombarderi izbacivali goleme količine traka od aluminijske folije, poznatih pod kodnim nazivom "Window", koje su na njemačkim radarima stvorile sliku fantomske flote koja se približava Calaisu.
‘Dan D’
U noći s 4. na 5. lipnja, Eisenhower se našao oči u oči s jednom od najtežih odluka u svojoj vojnoj karijeri. Vremenska prognoza bila je katastrofalna – zbog visokih valova i snažnog vjetra iskrcavanje se činilo gotovo nemogućim, a zbog niskih oblaka i podrška iz zraka bila je krajnje upitna. Operacija je stoga bila odgođena za 24 sata. Navečer, 5. lipnja, glavni meteorolog saveznika, kapetan James Stagg, izvijestio je da je na pomolu kratkotrajno razdoblje povoljnijih vremenskih prilika. Nakon kratkog razmatranja Eisenhower je donio riskantnu odluku, izrekavši povijesne riječi - "OK, let's go!", koje su označile početak Operacije Overlord i pokretanje najveće invazije u povijesti čovječanstva. Upravo se tada potvrdila ona 'Što možeš danas, ne ostavlja za sutra!' Naime, da je tog dana Eisenhower odgodio operaciju, sljedeća prilika s odgovarajućim mjesečevim mijenama i plimom, bila bi tek za dva tjedna, a upravo je tada, od 19. do 22. lipnja, Normandiju pogodila jedna od najgorih oluja u posljednjih nekoliko desetljeća, koja bi invaziju učinila potpuno nemogućom.
S druge strane, njemački meteorolozi su predvidjeli da predstoje tjedni lošeg vremena, zbog čega mnogi njemački zapovjednici, uključujući i feldmaršala Erwina Rommela, zaduženog za obranu Atlantskog zida, nisu bili na svojim položajima. Naime, uvjeren da zbog nevremena invazija nije moguća, glavni zapovjednik njemačke obrane, Rommel, poznat i pod nadimkom Pustinjska lisica, uzeo je nekoliko slobodnih dana. Otputovao je u Njemačku kako bi proslavio rođendan svoje supruge, zbog čega je njemačka obrana, od samog starta, bila bez svog čelnog čovjeka.
Dok se golema flota pripremala za prelazak kanala, nešto poslije ponoći, više od 13.000 američkih padobranaca iz 82. i 101. zračnodesantne divizije počelo je iskakati zapadno od plaže Utah. Preko 1200 zrakoplova iskrcalo je tog jutra više od 23.000 američkih i britanskih padobranaca. Njihov zadatak bio je osigurati ključne prijelaze, strateške mostove i nasipe kroz poplavljena područja, osiguravati evakuacijske puteva s plaža te stvoriti kaos u neprijateljskim redovima i spriječiti dolazak njemačkih pojačanja. No, zbog guste naoblake i žestoke protuzračne paljbe, iskakanja padobranaca bila su neprecizna. Mnogi su sletjeli kilometrima daleko od svojih ciljeva, neki su se utopili u močvarama, jedinice su bile razbijene, a ta je raspršenost potpuno zbunila njemačke snage.
Jednu od najspektakularnijih akcija te je noći, na istočnom krilu, izvela britanska 6. zračno-desantna divizija. Tek 16 minuta iza ponoći jedrilice su se nečujno spustile, zauzeti su mostovi preko rijeke Orne i kanala Caen, danas poznate kao Pegasus i Horsa most, čime je bio osiguran ključni prilaz savezničkom lijevom krilu. Drugi cilj, uništenje artiljerijskog topničkog položaja kod Mervillea, bio je ostvaren uz teške gubitke, čime je spriječeno da snage koje su se trebale iskrcati na plažu Sword postanu meta.
Operacija Neptun
Nakon padobranskog desanta uslijedili su zračni napadi i pomorsko bombardiranje, a potom i amfibijski desant. Mornarička operacija Neptun pokrenula je tada prema obalama Normandije najimpozantniju flotu koju je svijet ikada vidio. Savezničke trupe prevozilo je gotovo 7000 plovila, uključujući 1200 ratnih brodova, više od 4000 desantnih čamaca i brojne trgovačke brodove. Golemom flotom iz čak osam savezničkih zemalja i 195.000 pripadnika mornarice, zapovijedao je admiral Sir Bertram H. Ramsay. Američki dio flote bio je usmjeren na plaže kodnih imena Utah i Omaha, dok su britanske i kanadske snage ciljale na plaže Gold, Juno i Sword.
Silovito pomorsko bombardiranje započelo je u 5 i 45 sati - uz podršku krstarica i razarača, američki bojni brodovi te skupina brodova britanske Kraljevske mornarice, zasuli su snažnom paljbom njemačke topničke položaje duž obale. U 6 i 30 sati na plaži Utah iskrcali su se prvi vojnici 4. američke pješačke divizije. Iako su se zbog jakih struja iskrcali oko dva kilometra južnije od planirane lokacije, to se pokazalo sretnom okolnošću, jer je taj dio obale bio slabije branjen. Uz relativno male gubitke od oko 200 ljudi, snage na Utahu brzo su se probile u unutrašnjost i spojile s padobrancima.
‘Krvava Omaha’
Samo nekoliko kilometara istočnije, na plaži Omaha, odvijala se prava drama. Skrivene u bunkerima na strmim liticama, iskusne jedinice njemačke 352. pješačke divizije dočekale su na nišan američku 1. i 29. diviziju. Plaža Omaha postala je poprište najkrvavijih borbi koje su se vodile tog dana, zbog čega je i dobila zloglasni nadimak "Krvava Omaha". Preliminarno bombardiranje bilo je neuspješno, a većina amfibijskih tenkova potonula je u olujnom moru. Pod unakrsnom vatrom iz strojnica i minobacača vojnici su iskakali iz desantnih čamaca. Gubici su bili stravični, samo u prvim satima poginulo je, ranjeno ili nestalo više od 2400 američkih vojnika.
U konačnom probijanju njemačke obrane na Omahi ključnu su ulogu tada odigrale specijalizirane mornaričke jedinice za uništavanje prepreka (Naval Combat Demolition Units). Iako su bile pod neprestanom vatrom, čistile su prolaze kroz minska polja, no gubitci su i u njihovim redovima bili golemi, samo na Omahi oko 70 posto. Nevjerojatan pothvat izvelo je tada i 225 Rangera - kako bi neutralizirali topničke položaje koja su bili prijetnja vojnicima na Omahi i Utahu, oni su se pod vatrom uspeli uz 30 metara visoke litice na Pointe du Hoc.
U tim kritičnim trenucima bitke za plažu Omaha važnu su ulogu imali i saveznički razarači.
"Navalite svom snagom, momci! Ne smijemo više dopustiti da naši ljudi na plaži trpe pakao!", uzviknuo je s bojnog broda USS Texas kontraadmiral Carletona F. Bryant, nakon čega su razarači prišli sasvim blizu obali te su direktnom vatrom iz topova zasuli njemačke bunkere. To je omogućilo pješaštvu da se pokrene i konačno uspješno probije s plaže na visoravan. Budući da je, kako bi se zrakoplovima omogućila noćna navigacija, operacija bila isplanirana u vrijeme punog mjeseca, podrška je, osim s mora, dolazila i s neba. S ciljem da spriječe dotok njemačkih pojačanja na bojište, preko 11.000 savezničkih zrakoplova tog je dana izvršilo oko 14.000 borbenih letova – bombardirali su željezničke pruge, mostove i ceste u sjevernoj Francuskoj.
Na istočnim plažama situacija je bila povoljnija. Na plaži Gold, britanske snage su, uz podršku specijaliziranih oklopnih vozila, uspjele svladati njemački otpor i probiti se prema unutrašnjosti, uz gubitak od oko 1 000 ljudi. Na plaži Juno Kanađani su se suočili s jednim od najžešćih otpora no uspjeli su se probiti i napredovati dublje u unutrašnjost od bilo koje druge savezničke formacije tog dana, pri čemu su izgubljeni životi 961 vojnika. Na krajnjem istočnom krilu, na plaži Sword, britanske snage, uključujući francuske komandose, brzo su osigurale izlaze s plaže. Tijekom poslijepodneva, jedina oklopna formacija u blizini, njemačka 21. oklopna divizija, izvela je protunapad te se uspjela probiti između plaža Juno i Sword i gotovo stići do obale. No, bez podrške i suočena sa snažnim britanskim otporom, u konačnici je ipak bila prisiljena na povlačenje čime je bio slomljen i jedini ozbiljniji protuudar njemačkih oklopnih snaga na sam Dan D.
Proboj njemačke obrane na svih 5 plaža
Unatoč Atlantskom zidu, glavnoj obrambenoj liniji atlantske obale tada okupirane Europe koja se sastojala od mreže bunkera i topničkih utvrda, do večeri 6. lipnja savezničke su snage probile njemačku obranu na svih pet plaža. Na plaže Normandije iskrcalo se do kraja tog povijesnog dana oko 156.000 savezničkih vojnika. Bio je to golem uspjeh, no cijena je bila iznimno visoka - prema procjenama, broj poginulih, ranjenih i nestalih u redovima saveznika popeo se na 10.300.
Do 11. lipnja, na plaže u Normandiji iskrcalo se više od 326.000 pripadnika savezničkih snaga, preko 50.000 vozila i oko 100.000 tona opreme, a do kraja lipnja, te su brojke narasle na preko 850.000 ljudi, oko 150.000 vozila i 570.000 tona zaliha.
Bitka za Normandiju otvorila je put za oslobođenje Francuske, krajem kolovoza te 1944. godine oslobođen je Pariz. Ta najveća operacija iskrcavanja vojske u povijesti ratovanja, koja je spriječila Hitlera da prebaci trupe s francuskog bojišta na Istočni front, bila je uvertira u konačan poraz Trećeg Reicha i bezuvjetnu predaju Njemačke, u svibnju 1945. godine te se stoga smatra "početkom kraja" Drugog svjetskog rata.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
