Znanstvenici iz njemačkog Leibnizovog instituta za istraživanje zoološkog vrta i divljih životinja (Leibniz-IZW) i Muzeja prirodoslovlja u Berlinu dokumentirali su dosad neviđeno ponašanje običnih smeđih štakora (Rattus norvegicus) u dvjema velikim špiljama u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein i Donjoj Saskoj. Koristeći infracrvene kamere i termovizijske uređaje, istraživači su tijekom nekoliko godina snimili desetke slučajeva u kojima štakori u potpunom mraku skaču u zrak, hvataju šišmiše u letu i ubijaju ih preciznim ugrizom u vrat. Studija je objavljena 2025. u znanstvenom časopisu Global Ecology and Conservation.
"Ovo je prvi dokaz da smeđi štakori u kontinentalnoj Europi sustavno love leteće sisavce", kaže dr. Toni Kleinfelt, glavni autor istraživanja. "Do sada je takvo ponašanje bilo poznato samo s udaljenih otoka poput Novog Zelanda ili Farskih Otoka, gdje štakori love morske ptice", dodao je.
U špilji Segeberger Kalkberg i Lüneburger Kalkberg, koje zajedno ugošćuju stotine tisuća šišmiša tijekom jesenske seobe i zimske hibernacije, štakori su vrebali na ulazu i koristili brkove kako bi u potpunom mraku otkrili šišmiše. U nekim noćima uhvatili su i do 30 posto jedinki koje su ulazile u špilju. Prema procjenama znanstvenika, skupina od samo 15 štakora mogla bi tijekom jedne zime ubiti između 2000 i 8000 šišmiša u jednoj špilji, što bi u nekim manjim kolonijama moglo dovesti do ozbiljnog pada brojnosti ili čak lokalnog izumiranja.
Istraživači naglašavaju da je ključni razlog ovog novog ponašanja golema količina otpada iz obližnjih gradova, koja omogućuje eksplozivan rast populacije štakora. Kada uobičajeni izvori hrane postanu nedovoljni, štakori počinju tražiti alternativne izvore proteina, u ovom slučaju, šišmiše. Autori studije ističu da trenutačno nema dokaza o prijenosu opasnih patogena između ove dvije vrste na promatranim lokalitetima. Ipak, upozoravaju da svaki izravni kontakt između dva velika rezervoara predstavlja teoretski rizik.
"Rješenje je jednostavno i ne zahtijeva dramatične mjere", kaže dr. Kleinfelt. "Dovoljno je smanjiti količinu otpada dostupnog štakorima, postaviti kante otporne na glodavce, zatvoriti rupe kojima štakori dolaze do ulaza u špilje i provoditi ciljanu deratizaciju samo na tim kritičnim točkama", naglasio je, piše Daily Mail.
Balkanska metropola je zbog velike količine nezbrinutog otpada isto u realnoj opasnosti da doživi najezdu štakora , koji su se već počeli pojavljivati i po danu. A nema šišmiša. Srećom tu su i divlje svinje koje jedu štakore.