Točno u 13 sati i 57 minuta, u četvrtak, 21. siječnja 2010. godine, kroz mračnu unutrašnjost planinskog masiva Biokova prošao je prvi bljesak svjetla - probijen je tunel Sveti Ilija. Nakon gotovo dvije godine borbe s planinom i proboja kroz surovi krš, radnici Hidroelektre - Niskogradnje, sa sjeverne strane i radnici Konstruktora s južne strane susreli su se duboko u utrobi Biokova, a njihovim simboličnim stiskom ruke zauvijek su spojena, dva svijeta koja je taj planinski masiv stoljećima razdvajao - primorska i zabiokovska strana Dalmacije.
Tunel Sv. Ilija prvi je cestovni tunelu u Europi probijenom kroz krški masiv s tako golemim nadslojem i četvrti najduži tunel u Hrvatskoj. Ostvarivši stoljetni san, cijeloj je regiji otvorio vrata budućnosti, jer odjek posljednje detonacije značio je skori kraj prometne izoliranosti.
Sve je počelo tri godine ranije, u kolovozu 2007., kada je ambiciozni projekt najavljen zvučnom rečenicom - "Hercegovina 20 minuta do mora!". Bila je to vizija koja je pokrenula lavinu nade. Naviknuti na duge i naporne obilaske planine, mještani Imotske krajine, Zabiokovlja i susjedne Hercegovine, odjednom su imali jasnu viziju budućnost u kojoj im je Makarska rivijera nadohvat ruke.
"Čekamo tu cestu kao Novu godinu! Do Makarske će nam trebati tek nekih 20 minuta, do Splita 30, a do Zagreba samo tri i pol sata. Ma ako prođe ta cesta, sve će oživjeti. Zaustavit će se iseljavanje i razvit će se seoski turizam", s optimizmom su tada govorili, kako smo pronašli u Večernjakovoj arhivi, mještani Drinovačkog Brda, u općini Grude, koji su bili spremni odreći se i vlastitog zemljišta kako bi se san o tunelu ostvario.
Tunel kroz Biokovo značio je bolju prometnu povezanost dijela jugozapadne Bosne i Hercegovine s Dalmacijom, ali i prometnom žilom kucavicom, autocestom A1. Bila je to slamka spasa za kraj iz kojeg su mladi masovno odlazili, ali i prometna žila kucavica koja je trebala donijeti gospodarski preporod.
Gradnja glavne tunelske cijevi, duge 4248 metara i servisne od 4255 metara, započela je 25. ožujka 2008. Bio je to izniman građevinski pothvat, jer probiti Biokovo značilo je boriti se s moćnom prirodom. Visina stijene od tunelske cijevi do vrha planine na nekim mjestima doseže nevjerojatnih 1340 metara, zbog čega je riječ o jedinstvenom pothvatu u Europi. Ta kamena masa stvarala je ogroman pritisak na konstrukciju, a radnici su se, tijekom proboja, suočavali i s nepredvidivim kraškim fenomenima, poput ponora koje je trebalo premostiti. Cijeli projekt, u koji su Hrvatske autoceste uložile gotovo 600 milijuna kuna, odnosno oko 80 milijuna eura, bio je test stručnosti i znanja, ali i ispit hrabrosti i izdržljivosti.
Oduševljenje i bijes u istom danu
Nakon pet godina gradnje osvanuo je povijesni dan - u ponedjeljak, 8. srpnja 2013., u 14 sati i 30 minuta, u promet je pušten tunel Sveti Ilija koji se sastoji od glavne tunelske cijevi, duge 4249 metara, s dva vozna traka, te servisne cijevi duge 4255 metara. U Mercedesu iz 1958. godine kroz njega su se prvi provezli Mirko Perkušić, Živko Dodig i Željko Vuković.
No, prvobitno je oduševljenje stanovništva bilo je kratkog vijeka, jer Vlada je donijela odluku da se prolazak kroz tunel naplaćuje. Tunelarina od 20 kuna, odnosno oko 2,65 eura u jednom smjeru, trebala je osigurati povrat investicije i pokriti troškove održavanja, no za lokalno je stanovništvo ta odluka bila ravna izdaji, te je izazvala ogorčenje i bijes. Reakcija mještana s obje strane Biokova bila je brza i žestoka te su, samo nekoliko sati nakon otvaranja, već za idući dan najavili prosvjed i blokadu prometa. No i unatoč negodovanju, naplata je krenula. Na sjevernom ulazu, kod Zagvozda, bila je postavljena tada najmodernija, potpuno automatizirana, naplatna postaja Hrvatskih autocesta. Vozači su prolaz plaćali 20 kuna, a korisnici ENC-a 7,83 kune. Tunel je ispunio svrhu, skratio je putovanja i olakšao život, ali naplata tunelarine i dalje je bila kamen spoticanja. Borba za besplatan prolaz kroz tunel postala je glavna politička tema u Imotskoj krajini, a iako su godine prolazile, pritisak na Vladu nije jenjavao. Na sjednici održanoj 13. prosinca 2017. godine Vlada Andreja Plenkovića donijela je odluku o ukidanju naplate cestarine za tunel Sveti Ilija te su s prvim danom 2018. godine, rampe na naplatnim kućicama trajno podignute. Vlada je istaknula kako će besplatan prolaz olakšati kretanje lokalnom stanovništvu, potaknuti poduzetništvo i turizam te u konačnici pridonijeti demografskom oporavku i gospodarskoj revitalizaciji čitavog kraja.
Bila je to velika pobjeda za stanovništvo Zabiokovlja i dokaz da se glas "malog čovjeka" ipak daleko čuje. No, dok su strane stanovnici slavili, odluka o ukidanju cestarine zadala je ozbiljan financijski udarac Hrvatskim autocestama, a cijena pobjede lokalnog stanovništva u konačnici se prelila na državni proračun. "Potezom pera", doslovno preko noći, tvrtka je izgubila prihod koji se, od otvaranja tunela do listopada 2017. godine, popeo na 91,3 milijuna kuna, odnosno više od 12 milijuna eura. S druge strane, troškovi nisu nestali - upravljanje i održavanje tunela, koje godišnje iznosi oko devet milijuna kuna, približno 1,2 milijuna eura, prebačeno je s HAC-a na Hrvatske ceste. Financijski je teret tako preusmjeren na drugu državnu tvrtku, no i dalje je ostao unutar sustava, što znači da se financira novcem svih poreznih obveznika.
Otvori KEKS Pay
Samo i samo investicije po dalmaciji, u Hrvatskoj ni rupe na cestama nisu u stanju pokrpati!