Dečke koji se svake prve subote u mjesecu okupljaju na trgovima i mole tko zna što tko zna čemu neki slave i zazivaju apriornim svecima, drugi ih nazivaju pogrdnim imenima i prosvjeduju protiv njih. Strasti izrasle iz konstantne potrebe isključivosti funkcioniranja unutar istomišljenika ne dozvoljavaju da osim varijante mi – oni u svijetu postoje nijanse niti da se procesi koji su u tijeku sagledaju mimo rasplamsanih strasti. Molitve po javnim prostorima mogu biti estetski upitne i vjerski neopravdane, one svakako jesu manifestacija i performans artistički nesvjesnih grupacija koje u svemu prije svega vide misionarski razdragano širenje ideja koje i nemaju neku drugu ideju osim manifestiranja. Ono što se nikako ne smije zanemariti jest da su molitve na trgovima dijelom puno šireg procesa koji treba promatrati u međunarodnim okvirima barem onoliko koliko ti međunarodni okviri bivaju determinirani postojanjem nacija. Ukratko rečeno, malo je tko u posljednjih 30 godina toliko značajno kontinuiranog napravio na rušenju hrvatskog nacionalizma kao spomenuti molitelji.
Ne vrijeđajte molitelje po trgovima. Ti odvažni dečki jedini pobjeđuju hrvatski šovinizam. Dobro, pitanje je doista pod koju cijenu

Mislite li da je ideja kulture otkazivanja izmišljotina (pre)liberalnih krugova ovog tisućljeća?