Dani srpske kulture u Zagrebu sinoć su započeli izložbom "Efemeris - legat Dejana Medakovića", posvećenom ostavštini ovog rođenog Zagrepčanina. Neki odabir povjesničara umjetnosti, književnika i svojevremenog predsjednika SANU-a Dejana Medakovića, kao središnje teme izložbe, ocjenuju kontraverznim, a sam događaj okupio je i skupinu od pedesetak muškaraca koji su pokušali omesti događaj pjesmama i uzvicima o nezavisnoj državi Hrvatskoj. Izložbu je u Srpskom kulturnom centru otvorio predsjednik Samostalne srpske demokratske stranke Milorad Pupovac koji nam dan kasnije govori o razlozima zašto je izložba posvećena Dejanu Medaković i njegovoj obitelji.
- U izložbi nema ničeg politički spornog. Dejan Medaković jest jedan od 16 pospisnika Memoranduma SANU, ali naša izložba nije u čast Memoranduma već u čast velike obitelji Medaković i sina Dejana koji je jedna od najznačajnijih izbjeglica iz Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Izložba prikazuje povijest i važnost te značajne obitelji, sklonost umjetnosti i dosege u proučavanju umjetnosti samog Dejana Medakovića, njegove autobiografije i druga djela koja je ostavio iza sebe - kaže Milorad Pupovac. - Smatram da se traži razlog - jednom je to što nije izvedena neka pjesma, jednom što se srpska kulturna događanja odvijaju, jednom je to Medaković - a zapravo se radi o zlopotrebi srpske manjine u Hrvatskoj koju se pretvara u metu zato da bi netko imao politički i drugi utjecaj u našoj zemlji. Što se samog Memoranduma tiče, u svoje ime, u ime SDSS-a i Prosvjete, mogu reći da ne gledamo pozitivno na taj dokument. Nikad ga nismo smatrali dobrim. Ali, isto tako, mogu reći da ima onih koji na Memorandumu ovdje grade svoju politku, pripisujući mu moći i utjecaj i koji nije imao. Također, mnogi su jedva dočekali takav nacionalistički tekst da bi i sami mogli raspirivati nacionalizam. Što se, pak, tiče nacionalizma samog Dejana Medakovića, nedovoljno znamo o njegovim političkim uvjerenjima. Ponovit ću, stran nam je svaki nacionalizam, a razlog zašto je izložba posvećena Medakovićima jest što su Dejan Medaković, njegov djed Bogdan i pradjed Danilo zaboravljeni, što im ni na koji način nije iskazano poštovanje i željeli smo pokazati njihov značaj. Obitelj Medaković i sam Dejan, uz sve kontraverze, zavređuju da se o njima zna i da se, među ostalim, naročito istaknu postignuća na području povijesti umjetnosti što ova izložba i čini - zaključuje Pupovac.
Predsjednik SDSS-a podsjeća na duboku ukorijenjenost obitelji Medaković u hrvatsko društvo. Iako, kaže, obitelj Medaković ima veliki značaj, osim za Hrvatsku, i za Srbiju i za Crnu Goru. - Obitelj Medaković je porijeklom iz sela Zrmanja, gdje su rođeni Danilo i Milorad Medaković. Danilo je postao istaknuti novinar, publicist i urednik u Novom Sadu, a surađivao je i s pripadnicima hrvatskog narodnog preporoda, uključujući, recimo, Ljudevita Gaja. Djelovao je u Srbiji, da bi u drugoj polovici 19. stoljeća preselio u Zagreb sa svojom obitelji u kojoj je bio i njegov sin Bogdan. S druge strane, Milorad Medaković postao je savjetnik Petra Petrovića Njegoša, a onda i prvog crnogorskog kneza Danila, a bio je suradnik niza dalmatinski te drugih časopisa na južnoslavenskim prostorima. On je, recimo, zaslužan za rusko priznanje Crne Gore u vrijeme osloboađanja južnoslavneskog prostora do Otomanske vlasti, a za sobom je ostavio značajne etnografske monografije o Crnoj Gori. No, Danilov sin Bogdan je možda i najznačajnija figura. On je, poput oca i strica, završio pravo u Beču, onda u tom gradu i doktorirao, Kao uspješan pravnik i poslovni čovjek postao je jedan od najuglednijih građana Zagreba u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Bio je osnivač Samostalne srpske stranke u Hrvatskoj, predsjednik pravoslavne crkvene općine u Zagrebu i jedan od osnivača srpske banke. Za Hrvatsku je značajan iz dva razloga: bio je jedan od prvih zagovornika i vođa hrvatsko-srpske koalicije u Austro-ugarskoj monarhiji, kasnije i u jugoslavenskom okviru, te, što je i značajnije, od 1906. do 1918. predsjednik hrvatskog sabora. Na tom mjestu dopala ga je, recimo, i važna dužnost da, kao predsjednik, pročita odluku sabora o prekidu svih pravnih i političkih veza s Austrougarskom monarhijom - priča Pupovac.
Dejan Medaković, čije se ime našlo u nazivu izložbe, Bogdanov je unuk, rođeni Zagrepčanin, koji je nižu gimnaziju završio u franjevačkoj školi na otoku Badija kod Korčule.
- Svoje obrazovanje u katoličkom duhu često je isticao i u svojim radovima. Školovao se i u Švicarskoj, a u rujnu 1941. je sa sestrom, zbog opasnosti koja je narastala od ustaške vlasti, pobjegao iz Zagreba u Sremske Karlovce i tamo nastavio obrazovanje na poznatoj karlovačkoj gimnaziji. U Beogradu je na Filozofskom fakultetu završio studij povijesti, što mu postaje i zanimanje. Proučava povijesne knjige i djela, studije, recimo, o baroku kod Srba, naročito u crkvenoj literaturi čime značajno doprinosi povijesti umjetnosti i proširenju poznaja o baroku za koji se smatralo da ga i nema balkanskom prostoru - predstavlja predsjednik SDSS-a Dejana Medakovića i sadržaj izložbe. - Naročit je značaj autobiografskog romana Efemeris, pogotove prvih dviju knjiga koje govore o Zagrebu i dragocjeno su svjedočanstvo o važnoj hrvatskoj obitelji srpskog porijekla. Među ostalim, napravio je i četiri vrijedne studije o Srbima u Trstu, Beču, Mađarskoj i Zagrebu. Dakako, ostavio nam je i druge značajne studije iz povijesti umjetnosti. Na beogradskom Filozofskom fakultetu bio je profesor, potom i dekan, a kao glavni tajnik SANU i njezin predsjednik krajem devedesetih i dvijetisućitih bio je jedan od ljudi koji su sudjelovali u aktualnim političkim diskusijama tijekom godina raspada zajedniče zemlje. Ali, ponovit ću, izložba nema političke konotacije, posvećena je jednoj velikoj, važnoj obitelji.
Otvori KEKS Pay
Planirana provokacija ako prođe