- Zar je godinu i dva mjeseca premalo da se napiše sudsko rješenje? Sutkinji Općinskog suda u Zagrebu Vesni Lacković-Starčević očito jest - ogorčena je sestra pokojnog Branka Špoljarića, koji je na zadatku, kao policajac, stradao u lipnju 1996. u Bjelopolju kod Korenice. Radio je u noćnoj smjeni i s kolegom išao u izviđanje zbog dojave o miniranju. U povratku, u njihov se auto teretnjakom čapljinske registracije iz suprotnog smjera zaletio R. K. Branko je izdahnuo na putu do bolnice, a njegov kolega teško je ozlijeđen.
- Kad je poginuo, moj brat je imao 29 godina. U Liku je poslan na ispomoć. Kako roditelji žive tamo, u Kosinskom Bakovcu, brat im je dolazio kad god je stigao da pomogne, jer su stari i nemoćni, i jako teško žive. Bratova je pogibija tragedija za sve nas. Otac i danas pije Praxiten, tablete za spavanje... - drhava glas priča Brankova sestra. Ona roditeljima pomaže koliko može, a može malo jer - njezina i muževljeva plaća su male, tu je i dijete koje treba školovati.
- Znam da mog brata ne može nitko vratiti, ali srce me boli kad se sjetim kako roditelji žive. Da je sudski spor završen, mogli bi se kupiti barem lijekove i kilogram naranči. Ovako, bojim se da će prije umrijeti nego dobiju presudu - kaže Brankova sestra.
Završna je rasprava o predmetu Pn7486/96 - u kojem Brankovi roditelji potražuju odštetu od Euroherca, osiguravatelja vozač teretnjaka koji je usmrtio njihova sina - bila 4. prosinca 2001. Odvjetnik je Brankovim roditeljima rekao kako je presuđeno u njihovu korist, da je više puta zvao sutkinju da presudu napiše, i on tu više ništa ne može učiniti. A bez te presude ni stradali kolega pokojnog Branka, doznaje njegova sestra, ne može završiti svoj spor.
- U navedenom predmetu rješenjem suda, a u smislu Zakona o parničnom postupku, glavna rasprava je preotvorena i ročište je zakazano za 27. veljače - objašnjava predsjednik Općinskog suda Đuro Sessa. To je učinjeno, kaže, radi izvođenja dodatnih dokaza, a prije svega radi dopunskog prometnog vještačenja na okolnost nastanka prometne nesreće. Tužitelji su povisili svoj tužbeni zahtjev i ni jednom riječju nisu doveli u pitanje ocjenu suda o potrebi preotvaranja glavne rasprave. To upućuje na zaključak da su sami ocijenili kako time njihovo pravo nije povrijeđeno, kaže Sessa.
Još samo da svoje pravo i dožive, da si - uz znak pažnje sinovljevih kolega koji im dođu svake godine na obljetnicu Brankove pogibije - mogu kupiti malo naranči i lijekove. Od Branka, koji je prošao ratišta od Dubrovnika do "Oluje" , ostalo im je samo sjećanje i pažnja njegovih kolega.
Snježana Štefok