Prvi dan srpnja američka je ekonomija dosegla 120. uzastopni mjesec, odnosno deset godina, ekspanzije. Najveći je to zabilježeni rast izmjeren u povijesti, a započeo je u srpnju 2009. I dok je taj dugotrajni niz razveselio ekonomiste, ali i građane koji su zbog toga donekle prosperirali, isto ih tako može barem djelomično zabrinuti to što je rast u proteklih deset godina zapravo bio prilično – nizak. U tih je deset godina, također, američko društvo prošlo dramatičnu promjenu na koju je ekonomski razvitak itekako utjecao, a među onima koji su propatili, za razliku od nekih koji su se dodatno obogatili, ističe se srednja klasa koja je nekada nosila ekonomski razvitak zemlje.
Stvorena “kreativna klasa”
Te 2009. nezaposlenost je bila na rubu da dosegne dvoznamenkaste stope, a danas iznosi samo 3,6 posto i najmanja je u posljednjih pola stoljeća. Također, 2009. rast inflacije bio je najprije veći od rasta plaća, a ubrzo nakon toga cijene su se počele smanjivati, što je posebno snažan indikator teške krize. Danas je rast plaća za oko jedan posto veći od inflacije, koja iznosi dva posto, što su indikatori zdrave ekonomije. H hrvatskog ekonomskog analitičara Damira Novotnyja pitali smo što misli o trenutačnoj ekonomskoj situaciji u SAD-u te koji su uzroci gospodarskog rasta.
– Valja se vratiti nekoliko koraka unatrag. U vrijeme mandata Ronalda Reagana počela se naglašavati treća industrijska revolucija, a njegova je administracija poticala digitalizaciju, digitalnu ekonomiju pa je gospodarstvo napredovalo. To je nosilo rast do prijelaza stoljeća. No američka ekonomija vrlo je brzo ušla u novu fazu postindustrijskog rasta koji obilježava kreativna ekonomija. Tu se danas stvara fascinantan broj radnih mjesta: od arhitekture do proizvodnje softvera, od mode do filmske industrije. Stvara se zato i kreativna klasa. Razvitak posljednjih tridesetak godina rezultirao je tim rastom te zapravo i nema previše veze s aktualnim politikama i političarima – pojašnjava Novotny.
U posljednjih deset godina američko je gospodarstvo raslo u prosjeku po stopi od 2,3 posto godišnje što znači da se javio paradoks: u najduljem razdoblju taj je rast bio i – najslabiji. Za usporedbu, dosad najveća ekspanzija bila je u vrijeme centrističke vlade Billa Clintona. Od ožujka 1991 do ožujka 2001., u godinama koje se gotovo poklapaju s njegovim mandatom (1993.-2001.), ekonomija je rasla također 120 mjeseci uzastopno, no po prosječnoj stopi od 3,6 posto, znatno višoj od trenutačne.
Sve su dosadašnje duge ekspanzije nosile snažniji rast od sadašnjeg, u 1960-ima gospodarstvo se razvijalo po stopi od 4,9 posto godišnje, a tijekom vladavine Ronalda Reagana u 1980-ima 4,3 posto.
Brojni su se američki analitičari, unatoč dobrim vijestima o duljini rasta, zato uspaničili zbog njegovih niskih stopa. Portal agencije Bloomberg.com tekst o tom fenomenu naslovio je “Američka ekonomija slavi deset godina rasta, ali nitko ne tulumari”. No, Damir Novotny mnogo je manje zabrinut.
– Ove stope rasta za tako razvijenu ekonomiju zapravo su jako visoke te je ključan pokazatelj stopa zaposlenosti, a američko je gospodarstvo doseglo njezinu gotovo punu razinu – pojašnjava ekonomski analitičar te dodaje da visoka razina javnog duga (105 posto BDP-a), koja se povećala u posljednjem desetljeću, za razliku od mandata Billa Clintona kada je smanjena, ipak nije teškoća za SAD jer je većina tog duga denominirana u dolaru.
No, za Novotnyja ipak postoji jedan problem.
– Razvoj gospodarstva u posljednjih 30 godina doveo je do traumatične postindustrijske transformacije, pogotovo u velikim gradovima poput Detroita gdje su nestala brojna radna mjesta, naročito jednostavna. To je dovelo do pobune srednje klase, koja je za svog lidera izabrala Trumpa. Uz to, carine koje je uvela američka vlada povećale su cijenu robe te je zbog toga najgore prošlo, paradoksalno, biračko tijelo trenutačnog predsjednika. Sve to dovodi do polarizacije u društvu – smatra Novotny.
Zanimalo nas je i to kako se američko društvo promijenilo u posljednjih deset godina ekonomskog buma. Politički analitičar Davor Gjenero također tvrdi da je u SAD-u nestala srednja klasa, baš kao i Novotny.
– U toj zemlji danas se ne može završiti prestižni fakultet a da se studenti jako ne zaduže kako bi platili školarinu, a nakon što završe fakultet ne mogu se, primjerice, zaposliti u neprofitnom sektoru jer im treba novac da vrate kredite. Pozitivne pomake u proširivanju zdravstvenog osiguranja koje je ostvarila Obamina administracija, trenutačna je poništila – jasan je Gjenero. Posebno ga, dodaje, zabrinjava promjena društvene klime prema migrantima jer je SAD prije bio puno otvorenija zemlja.
Tamošnje se društvo mora boriti i s rastućom nejednakošću. Prema istraživanju Stevena Pressmana sa sveučilišta u Coloradu koji istražuje nejednakost, 60 posto ekonomske dobiti u posljednjem desetljeću otišlo je onima koji su već među jedan posto najbogatijih. Dohodak svih drugih skupina rastao je manje od pet, a nekih manje od jedan posto.
Ta je nejednakost “ušla” i u političku scenu i pomaknula je ulijevo. Posebno se to odnosi na Demokratsku stranku, čiji su sve radikalniji kandidati na krajnjoj ljevici Bernie Sanders i Elizabeth Warren, dvoje od troje najvećih favorita za suprotstavljanje Donaldu Trumpu na predsjedničkim izborima ujesen iduće godine.
Pozitivni trendovi
– Ne čini mi se da ta tvrđa ljevica ima dugoročni prostor kod Demokrata jer ona donekle legitimira Trumpove politike. To se primjerice vidi i u nikad jačem izolacionizmu u SAD-u, a brojni su se demokrati okrenuli tom tipu vanjske politike. Nije nelogično da se desni populisti i lijevi radikali poistovjećuju – smatra Gjenero.
I dok se brojni analitičari u SAD-u boje nove recesije koja možda već kuca na vrata, Damir Novotny ipak je optimističniji.
– Znamo da će ona kad-tad doći, ali smatram da je to još daleko, i to od tri do pet godina. Trendovi su pozitivni, a nikad prije takva mješavina ekonomskih politika nije dovela do sličnih rezultata. Likvidnost realnog sektora vrlo je visoka, kao i razina ekonomske aktivnosti zbog postindustrijske transformacije, a globalizacija je smanjila pritisak na najrazvijenije ekonomije – zaključio je Novotny.
današnji rast od 1% mnogo je veći od onog 4,3 % u doba regana. mislite li i da kinesko gospodarstvo može stalno rasti po dvocifrenoj stopi? ali današnji rast od 8% veći je od onoga 12% prije nekoliko godina