Na pitanje gdje je ta bivša vojarna "Bribirski knezovi", svi bi mi rekli "tamo gdje je bio Terraneo", što meni nije značilo ništa jer na tom šibenskom festivalu kojeg više nema nikada nisam bio. Beskorisna je bila i navigacija, koje me odvela u ćorsokak pred ogradom kompleksa obližnje katoličke škole. Ostala su već iza nas posljednja gradska svjetla Veteranskog centra, kao odjednom s lijeve strane spasonosni putokaz, kamion s osvijetljenim natpisom "Hrvatsko narodno kazalište Šibenik". Jedna od prvih jesenskih večeri prohladna i vjetrovita. Put označavaju svjetiljke, a moje sjećanje dodaje bačve iz kojih palucaju upaljene vatre. Nekadašnji vojni kompleks čisti je Mad Max. Pustopoljina s ruševinama na rubu grada, društva, pameti, dosega institucija civilizacije, države i društva.
Ono što već godinama rade mladi u Dramskom studiju ‘Ivana Jelić’ šibenskoga HNK trebala bi vidjeti cijela Hrvatska
Otvori KEKS Pay
