Tri godine bez izbora. Zamislite – bez kampanja, bez plakata po stupovima, bez kandidata koji vam obećavaju prugu do svemira i vrtić s robotima. Tri godine u kojima političari ne moraju glumiti Djedove Božićnjake i dijeliti poklone koje ionako mi sami sebi plaćamo. Ukratko, tri godine prilike za, nećete vjerovati – rad. I to ne rad za rejting, nego za danas i sutra. Za ono nešto što bi se u razvijenim društvima zvalo - nacionalna strategija.
Ako se pitamo što bi to trebalo biti, odgovor je jednostavan. U svijetu koji se mijenja brzinom TikToka, mi ne možemo ostati vječno ona simpatična, uspavana zemljica na moru gdje se jede riba s roštilja i gdje se ljeto broji po broju Nijemaca na plaži. Tko se ne mijenja, izumire – to nije samo stvar biologije, nego i geopolitike. Hrvatska polako, ali sigurno klizi u stanje lijenog, sezonskog vegetiranja, gdje se sve vrti oko jedne djelatnosti - sunce, more i parking po 20 eura na dan. Industrije, tehnologije i razvoja je jako malo.
Još jedan "dr" koji žali za propalim komunističkim sistemom. U kojem je industrija cvala kao i u ostalim bivšim zemljama istočnog bloka koje su sve propale. Pa koja se to industrija u bivšoj Jugi mogla nositi sa zapadnom tehnologijom, osim prodavati, kroz klirinški sistem Rusiji i ostalim istočnim zemljama koje su sve propale. Kao i naš vajni sistem.