Kad bi se zapušteno poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj privelo svrsi, mogli bismo imati još pet Belja, poručili su jučer iz Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a, predloživši četiri različita modela za rješavanje tog gorućeg problema, kombinirajući državno i privatno poljoprivredno zemljište. Tvrde kako u svjetlu novih geopolitičkih okolnosti i nezavidnog položaja u kojem se nalazi hrvatska poljoprivredna proizvodnja svako daljnje odlaganje stavljanja u funkciju cjelokupnog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta više nije opcija.
– Politika povećavanja broja poljoprivrednih gospodarstava bez adekvatnog zemljišta za vrstu proizvodnje s kojom se bave, te iracionalno pumpanje potpora u subjekte koji nisu održivi i koji ne mogu opravdati milijarde eura ulaganja, neobranjiva je i nanosi dugoročnu štetu hrvatskom društvu. U RH imamo 100 tisuća hektara zapuštenog zemljišta koje pod hitno moramo staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima bilo da je riječ o OPG-ovima, obrtima ili tvrtkama.
– Za ilustraciju kakvi potencijali i prilike za hrvatsku poljoprivredu leže u obraslom zemljištu ističemo da deset najvećih hrvatskih tvrtki, koje čine kralježnicu hrvatske poljoprivredne proizvodnje i prerade, zajedno sa svojim kooperantima obrađuje manje od 100.000 ha, kažu iz HUP-a. Prema prvom modelu jedinice lokalne samouprave (JLS) potaknulo bi se na formiranje održivih proizvodnih cjelina (tabli) spajanjem zapuštenog državnog (do 50%) i privatnog zemljišta. Kupac koji pribavi suglasnost svih privatnih vlasnika za prodaju, u roku od godinu dana od ulaska u sustav obvezan je iskrčiti zemljište i objediniti ga u jednu česticu.
Prema drugom modelu JLS odobrava postupak za tablu privatnog vlasnika koja je u više čestica. U svrhu okrupnjavanja država bi mu ustupila do 25% državnog zapuštenog zemljišta koje graniči s njegovim. Državno zemljište obavezno se mora iskrčiti te od svih državnih i privatnih čestica stvoriti jednu katastarsku česticu koja će imati zabranu parceliranja. Treći model omogućuje zakupcu table u državnom vlasništvu, pokraj koje se nalazi i obraslo državno zemljište, da o svom trošku iskrči obraslo zemljište i s onim koje ima u zakupu formira jednu katastarsku česticu u roku od jedne godine, a potom mu se produljuje zakup na 25 godina. Prema zadnjem modelu slično bi se primjenjivalo i za privatno zapušteno zemljište koje graniči s državnim zemljištem u zakupu. Država bi otkupila do 25% zemljišta u odnosu na susjednu tablu koja je u zakupu.
Sve imamo, samo smo lijeni raditi. Lakše je kukati, ispijati kavice i gledati koga prevariti i gdje ukrasti.