Upoznali su se u Hrvatskoj studentskoj asocijaciji (HSA), najstarijoj studentskoj udruzi zagrebačkog Sveučilišta, čiji su oboje aktivni članovi. Preko udruge su doznali za projekt Moja.hr i zatim je Ante Toni Čulin Luciji Kelek poslao poruku: "'Ajmo se prijavit'." Odgovorila mu je: "'Ajde." Sve ostalo je, reklo bi se, povijest. Jer njihova je prijava prošla na natječaju pa će njih dvoje s prijateljem Franjom Radošem snimiti jednominutni film s kojim će predstavljati Grad Zagreb u ovogodišnjem projektu Moja.hr.
Poslije faksa u obrt
– Znam da Lucija voli snimati, a ja volim isprobavati nove stvari. I brzo smo se dogovorili. Zatim smo se našli na kavi s Franjom, koji se snimanjem bavi već dugo, on nam je dao konstruktivne kritike, rekao što je izvedivo, a što nije. U tom su se razgovoru sasvim slučajno iskristalizirale neke ideje, shvatili smo što bi se još moglo dodati da se ispuni ta minuta i da bude sadržajno – objašnjava 24-godišnji Ante Toni kojeg jedan kolokvij dijeli do kraja studija poslovne ekonomije.
Iz perspektive gledatelja on Luciji i Franji "nabacuje" ideje i mišljenja, u onaj se stručni dio snimanja i montiranja ne miješa već to prepušta njima.
– Već sam pomalo bila i zaboravila na natječaj kad mi je Ante Toni poslao poruku i pitao što je s tim. Pomislila sam, pa dobro, nisam prošla. Prijavljivala sam se već sto puta na nekakve natječaje i nikad ništa. A onda je stigao mail. Bila sam tako sretna – govori 20-godišnja Lucija, studentica prve godine filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja na Vernu.
Ona kaže da se u snimanje zaljubila još u osnovnoj školi pa se prisjeća projekta u kojem su trebali snimiti svoju emisiju "3,2,1 kuhaj". U loncu su bile hrenovke, uradak je naposljetku trebalo montirati i to joj se svidjelo. U srednjoj se upisala u Kino klub, ondje završila filmsku školu, a video koji je snimala za kraj osvojio je nagradu kao najbolji. Najviše je zanima produkcija.
Za projekt su doznali preko Hrvatske studentske asocijacije, Ante Toni Luciji je poslao poruku: 'Ajmo se prijavit', a sve ostalo je, pričaju ti studenti – povijest
O svom bi snimateljskom putu Franjo, student na Ekonomiji, imao dosta toga za reći, no zbog brojnih se obaveza nije mogao pridružiti Luciji i Anti Toniju na Bundeku, gdje smo se našli. Da je došao, doznao bi i on da Lucija razmišlja o tome kako bi nakon završetka fakulteta mogla s njim otvoriti obrt. Jedna je to od njezinih ideja, no neki konkretni planovi, s obzirom na dob, ipak joj se čine dalekim. Sad joj je u fokusu fakultet, da i u ljetnom semestru ima prosjek 5,0, kao što je imala i u zimskom. Jer proći s pet za nju znači plaćanje upola manje školarine.
– Volim putovati i kad negdje dođem, pomislim da bih tu mogla i ostati. Međutim, na kraju se ipak volim vratiti kući i biti u svom Zagrebu. Tu su mi obitelj, prijatelji.., tu su mi svi – kaže.
Budućnost je u Hrvatskoj
I Ante Toni zaljubljenik je u putovanja, Europu je dobro upoznao, preko udruge je na 20 dana išao u Japan, dugo se godina bavio plivanjem, a sad radi studentski posao u agenciji, u struci. U sklopu Erasmusa jedan je semestar bio u Belgiji pa kad uspoređuje tamošnji s našim modelom obrazovanja kaže da su organizacija i planiranje ondje bolji. Iako mu je bilo lijepo, svoju budućnost ipak vidi u Hrvatskoj:
– Mislim da mi u Hrvatskoj imamo jako lijepo razvijen kolektivni odnos, u smislu da znaš tko ti je susjed, da se pozdraviš s nekim na ulici. To vani baš i ne postoji. I kad odeš, ti si uvijek stranac. I ja sam imao problema, ne sa znanjem engleskog jezika, već s tim što ne mogu prenijeti na drugom jeziku ono što ti mogu reći na hrvatskom. I ne radi se tu o razini diplome koju si stekao već o intuitivnosti tvog jezika. To mi je bilo najteže. Zašto bih htio ostati u Hrvatskoj? Razlozi su obitelj, prijatelji, vjera... Volim imati prijatelje za cijeli život, teško mi ih je pustiti – govori.
On smatra kako kod nas ima puno prilika, samo treba biti uporan, kucati na brojna vrata i jedna će se sigurno otvoriti. I Lucija i Ante Toni ističu kako im Hrvatska studentska asocijacija otvara puno prilika putem raznih projekata, kreativnih radionica koje udruga organizira, putovanja...
– A ja sam u udruzi i djevojku našao – rekao je Ante Toni Čulin.
