Već desetu godinu Rajko Radačić, nezaposleni inženjer biotehnologije iz Zagreba, bez uspjeha pokušava vratiti više od 60.000 četvornih metara svoje djedovine konfiscirane još 1945. godine. Iako, prema vrijedećim hrvatskim zakonima nema zapreka da mu se te nekretnine vrate, a u lipnju 1997. on i njegov otac Boris podnijeli su u zakonskom roku zahtjev za povrat otete im imovine, nekretnine su još u tuđim rukama.
'Predmet drže u ladici’
– U varaždinskom Uredu za imovinskopravne poslove već 10. godinu drže taj
predmet u ladici. U proljeće 2003. godine zatražio sam u katastru posjedovne
listove
za čestice koje sam želio vratiti, ali sam ostao šokiran. Te su čestice sada
u vlasništvu Konzuma koji ih je kupio od nekadašnjeg Centroprometa, Presofleksa
i Metalne industrije Varaždin. Novi vlasnici ne žele razgovarati sa mnom
o tome – ogorčen je Radačić.
Dodaje da je novi šok doživio kad je vidio da su ta poduzeća u razdoblju od 2000. do 2003. podigla čak 128 milijuna kuna hipotekarnih kredita na temelju posjedovnih listova. Ističe da je u gruntovnici još uvijek vlasnik nepostojeća SFRJ te da su mjesni moćnici na temelju upisa u katastru podigli astronomske kredite na njegovu zemlju. Ako država nema novca za pravednu naknadu, kaže, neka obveže novostečene vlasnike na isplatu tržišne cijene zemljišta koje su prisvojili famoznom “pretvorbom”.
Šok u gruntovnici
Smatra da je varaždinski Ured za imovinskopravne poslove pod utjecajem zainteresiranih
osoba u gradu te je predložio Ministarstvu pravosuđa da njegov predmet
rješavaju Uredi u drugim gradovima.
– Još jedan šok doživio sam nedavno u varaždinskoj gruntovnici kad sam
provjeravao jesu li se novopečeni vlasnici upisali u zemljišne knjige.
Rečeno mi je da
sada vode “knjige u osnivanju” u kojima su se 2000., 2001. i 2003. upisali
novi vlasnici,
iako je u staroj knjizi i dalje evidentiran Đuro Radačić. Poslije vlasnikom
postaje FNRJ, a u vlastovnici je praznina. U novim zemljišnim knjigama
vlasništvo očito
upisuje tko hoće i na temelju toga diže hipotekarne kredite – kaže Radačić.
Kad god je, napominje, tražio uvid u gruntovni upis vlasništva, pokazivali
su mu
staru povijesnu knjigu, i ne spominjući mogućnost da ona nije jedina.